ODRŽANA KOMEMORACIJI ĆIRI BLAŽEVIĆU: Sa plavim i vatrenim orkestrom komponovao je nezaboravne simfonije - bio fudbalska avangarda

U zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski održana je komemoracija za legendarnog hrvatskog fudbalskog trenera Miroslava Ćiru Blaževića koji je preminuo 8. februara u 88. godini nakon duge borbe sa teškom bolešću.

Predsednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, selektor Zlatko Dalić i bivši dugogodišnji glavni sekretar HNS-a Zorislav Srebrić predvodili su delegaciju Hrvatskog fudbalskog saveza, uz čelnike Dinama stigla je i cela prva ekipa. Svoje delegacije poslali su i drugi hrvatski klubovi, kao i svi klubovi u kojima je Ćiro radio.

Naravno, stigli su i brojni Ćirini "sinovi", od Dinamovih igrača iz "zlatne" 1982. - Velimir Zajeca, Marka Mlinarića, Stjepana Deverića i drugih do bronznih "Vatrenih" iz 1998. sa Zvonimirom Bobanom, Robertom Prosinečkim, Igorom Štimcem, Aljošom Asanovićem, Marijom Stanićem...

Francuska šansona u izvedbi Nere Stipičević uvela je u komemoraciju o Ćiri Blaževiću, a potom je okupljenima prikazan kratki film o Ćiri koji je delo Ivice Blažička.

"Ćiro je i u svom odlasku uspeo u onome što je radio celi život, ujedinio je celu Hrvatsku. Povod zbog kog smo ovde je tužan, ali Ćiro je sigurno od gore ponosan videti nas na jednom mestu," rekao je predsednik HNS-a Kustić.

"Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski fudbal, nego i za celu hrvatsku državu. Postavljao je temelje neverovatnog zajedništva koji je i dan danas temelj hrvatskog fudbala. Znate koje je rezultate ostvario i znate da je Dinamova 1982. bila ključna u podizanju hrvatskog samopouzdanja unutar bivše države, a i 'Vatreni' 1998. su bili veliki događaj Hrvatske kao samostalne zemlje. Danas smo ovde kako bi slavili njegov život i karijeru, naša je obveza čuvati uspomenu na njega, a obećavam da će Savez na tome raditi," dodao je prvi čovek hrvatskog fudbala.

Predsednik Dinama Mirko Barišić podsetio je na Ćirin put u "modroj porodici" naglasivši kako nas je napustio "fudbalski virtuoz".

"Nažalost, sudbina je htela drugačije, naš dragi prijatelj, fudbalski virtuoz nas je napustio. Sa plavim i vatrenim orkestrom komponovao je nezaboravne simfonije, osvojio naslov prvaka sa Dinamom 1982, i bronzu sa reprezentacijom 1998. godine. Bio je graditelj temelja na koje su se naslonili kasniji veliki rezultati hrvatskog fudbala," poručio je Barišić.

Legendarni Dinamov golman Marijan Vlak obratio se u ime "njegovih Dinamovih sinova".

"Teško je u ovoj kratkoj formi dočarati njegov uticaj kako fudbalski, tako i na ljudskom nivou. Njegov dolazak je bio prekretnica za sve nas, od igrača do kluba, ali i njega. Pamtim ga kao sjajnog govornika, njegova duhovitost i šarm su bili posebni, ali njegov autoritet je bio neupitan. Kako među igračima, tako i među navijačima je kreirao nešto novo, stvorila se euforija. U trenerskom smislu je bio fudbalska avangarda," naglasio je Vlak.

U ime "Vatrenih" od Ćire se oprostio Igor Štimac.

"Deset sekundi je trebalo da me osvoji, da ga pratim gde god je trebalo. Verovali smo mu toliko i kada samo znali da laže. Topla bosanska duša, švajcarska preciznost i maniri krasili su našeg šefa," istakao je Štimac.

Emir Hadžihafizbegović, bosanskohercegovački pozorišni, televizijski i filmski glumac, osvrnuo se na Ćirin odnos sa rodnom Bosnom i Hercegovinom.

"Ćiro je bio harizmatičan, šarmantan, a kad čovek spoji to dvoje, onda je to trijumf. Harizma se stvara iz četiri rukavca, Bog ti spusti jednu vrstu genetike, od kuće poneseš vaspitanje, odabereš iskustva u životu i imaš lično iskustvo, a četvrta stvar i najbitnija za harizmu je emitovanje ljubavi," naglasio je Hadžihafizbegović.

Kao poslednji govornik prisutnima se obratio i Ćirin sin Miroslav Blažević.

"Mi smo ovde kako bi slavili njegov život. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata meni je privilegija biti tvoj sin, biti uz tebe. Mogu biti srećan jer imam veliku porodicu ispred sebe, svi smo njegovi sinovi. Bio je istinski građanin ovog sveta, nikada nije pravio razlike između velikih i malih ljudi," rekao je Blažević junior.

"Bosna mu je dala taj životni instinkt, švajcarska preciznost, francuska virtuoznost, ali Hrvatska mu je svetinja. Hrvatska mu je bila sve," poručio je Ćirin sin.

Legendarni Ćiro preminuo je 8. februara u 88. godini nakon duge borbe sa rakom. Jedno od poslednjih Blaževićevih pojavljivanja bilo je sredinom decembra prošle godine kada je u Zagrebu dobio Nagradu "Vladimir Beara" za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

"Trener svih trenera" je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švajcarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švajcarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).

Hrvatsku reprezentaciju je vodio rekordna 72 puta, ali Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.

Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitovao 23. marta 1994. pobedom protiv Španije sa 2-0 u prijateljskoj utakmici u Valensiji, a od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji (Belgija 0-0, Škotska 1-1).

Poslednji ispraćaj legendarnog hrvatskog nogometnog stručnjaka održaće se danas u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.

(Kurir sport)