Slušaj vest

Jedna od najpoznatijih utakmica u istoriji fudbala odigrana je 3. septembra 1989. godine u Brazilu.

Na Marakani se te večeri okupilo 160.000 navijača, u meču koji je kasnije FIFA nazvala "najvećom fudbalskom prevarom svih vremena".

Brazil - fudbalska reprezentacija Foto: Federico PARRA / AFP / Profimedia, Instagram/Neymar, Jorge Martinez / imago sportfotodienst / Profimedia

Brazil i Čile su odlučivali o plasmanu na Svetsko prvenstvo u Italiji 1990. Domaćinu je i remi odgovarao, gostima samo pobeda.

Glavni junak ove priče je golman Čilea Roberto Rohas. Čudesnim odbranama je dobio nadnak "Kondor", po ptici sa Anda koja se nalazi u grbu Čilea.

Brazil je te večeri imao dodatni razlog za osvetu. Čile ih je dve godine ranije na Kopa Amerika deklasirao sa 4:0.

Domaćin je poveo u 49. minutu golom Kareke, pa je Rohasu i društvu trebalo čudo kako bi se plasirali na Mundijal u Italiji.

Tada se desila situacija koja je uzburkala svet fudbala. Rozemeri Melo, velika navijačica Fluminensea i poznata manekenka, u trenutku slavlja je bacila baklju na teren, a ona je pala blizu golmana Čilea.

Rohas se u dimu nastalom od baklje srušio na travi, a lice mu je bilo obliveno krvlju. Fudbaleri Čilea su otrčali do njega, a kada su videli kako izgleda, odlučili su da neće nastaviti meč.

Kako ni sudija Argentinac Lustau nije uspeo da ih ubedi, bilo je jasno da će Čile za zelenim stolim dobiti pobedu i da će Brazil prvi put u istoriji ostati bez Mundijala.

I dok je cela zemlja bila u šoku, a Rozemari, kasnije prozvana "Petarda sa Marakane" proglašena za glavnog državnog neprijatelja, jedan čovek je krenuo u privatnu istragu sa željom da otkrije svetu šta se tačno desilo na terenu. Bio je to fotograf Rikardo Tešeira koji je stojao blizu gola Čilea. Bio je ubeđen da golman Čilea nije pogođen bakljom, ali nije imao dokaz. Plus, problem je bio otkud okrvavljena glava ako nije bio pogođen.

Tešeira je pomoć potražio kod kolege Argentinca Rikarda Alfierija. Poznato je da se Brazilci i Argentinci ne podnose, ali se u ovom slučaju to pokazalo pogrešnim. Rikardo je snimio ono što 160.000 navijača na stadionu nije videlo - Rohas nije pogođen bakljom. Na fotografiji se videlo da je baklja pala najmanje dva metra od njega.

Klupko je počelo da se odmotava. Dan kasnije, dok je predsednik Fudbalskog saveza Brazila putovao za Švajcarsku na izricanje presude i izbacivanje sa Mundijala, lekari su utvrdili da Rohasove povrede nisu izazvane bakljom. Sateran u ćošak, Rohas je priznao - imao je žilet u rukavici tokom meča.

"Da, kriv sam. Bio je to rez na mom dostojanstvu. Nakon toga mi se život urušio. Brak mi se raspao, saigrači su mi okrenuli leđa, bio sam crna ovca celog Čilea. Bio sam doživotno izbačen iz fudbala. Kriv sam, ali da sam Brazilac, Argentinac i Urugvajac, nema šanse da bih bio tako drastično kažnjen. Zašto sam to napravio? Iz strasti, želeo sam da Čile dobije priliku da nastupi na SP-u. Celo vreme su nas krali. Pogrešio sam, ali kad neko napravi takvu grešku, obično dobije priliku za iskupljenje. Ja tu šansu nikad nisam dobio", pričao je kasnije Rohas.

Sem Rohasa, još dvojica fudbalera, kao i članovi stručnog štaba, su doživotno izbačeni iz fudbala. Čileu je bilo zabranjeno da igra kvalifikacije za Mundijal 1994.

Sredinom 2001., dvanaest godina nakon incidenta, FIFA je amnestirala Kondora. Tada je imao 43 godine.

Rohas je na kraju završio u novinarstvu. Zamenio je trenerski posao onim fudbalskog analitičara i komentatora na jednoj čileanskoj televiziji, a oni koji su ga slušali tvrde da nikad Čile nije imao boljeg stručnjaka. Godinama se borio s hepatitisom C, a preživeo je zahvaljujući transplantaciji jetre.

BONUS VIDEO:

Fudbaleri Srbije, Orlovi, Liga nacija, Ernst Hapel Izvor: Kurir