RAĐA U KUĆI SLAVNIH: Uz suze po koja reč o Trniniću, Slavniću, Maljkoviću, Pešiću, Ivkoviću, Kukoču, Draženu...(VIDEO)

Jedan od najboljih jugoslovenskih i hrvatskih košarkaša svih vremena Dino Rađa (51) noćas je primljen u košarkašku Kuću slavnih u američkom gradu Springfildu.

Navodi se da je Rađa do bine došao u pratnji Lerija Birda, koji je osvojio tri titule NBA prvaka sa Boston Seltiksima, za koje je Rađa igrao od 1993. do 1997. godine.

- Nema reči kojima bih opisao kako se osećam. Ovo je veliki šok, jer nisam ni znao da sam nominovan za ulazak u Kuću slavnih. Danima sam plakao, a nikome nije bilo jasno zašto, jer nedelju dana nisam smeo nikome ništa da govorim, sve do službene objave - rekao je Rađa.

Navodi se da je u govoru pohvalio trenere koji su sa njim radili: Slavka Trninića, Božu Maljkovića, Dušana Ivkovića, Svetislava Pešića, Krešu Ćosića, Zorana Slavnića i kondicionog trenera Mirka Krolu, što inače radi i na društvenim mrežama.

- Imao sam sreću da sam rođen u isto vreme kad i jedna cela fantastična generacija. Igrao sam za nekoliko neverojatnih ekipa, juniorska reprezentacija (Jugoslavije) iz Bormija 1987, Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske - rekao je Rađa.

On je dodao da su mu saigrači bili „neverovatni”, a jedini koji je bio deo sve te četiri ekipe je Toni Kukoč, kojeg je Rađa nazvao svojom „košarkaškom srodnom dušom".

- Sa njim i dan danas mogu da igram zatvorenih očiju. Imao sam privilegiju da igram i sa Draženom Petrovićem, od kojeg sam puno naučio, ne samo o košarci, nego i o drugim stvarima. Tu su još Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj, sve sjajni igrači i članovi generacije koja je vladala evropskom i svetskom košarkom. Hvala im, jer zbog njih sam bio bolji igrač - naveo je Rađa.

Rađa je u dresu Jugoplastike Rađa tri puta bio prvak bivše Jugoslavije, dva puta prvak Evrope, sa reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebro na Olimpijskim igrama 1992, bronzu na Svetskom prvenstvu 1994. i bronzu na Evropskom prvenstvu 1995. Sa reprezentacijom bivše Jugoslavije ima srebro sa Olimpijade 1988, dva zlata sa Evrobasketa (1989, 1991), kao i zlato sa Mundobasketu 1990. godine.

Tokom karijere igrao je za Jugoplastiku, rimski Mesađero, Boston Seltikse, Panatenaikos, Zadar, Olimpijakos, Cibonu, a igračku karijeru završio je sa 36 godina kada je odveo Split do titule prvaka Hrvatske.

Kurir sport