Ako pitate Mađare za najbolje sportiste ikada u njihovoj zemlji, nema dileme da će se članovi čuvene fudbalske "lake konjice" naći na prvom mestu.

No, njihovu popularnost u teškom posleratnom vremenu komunizma pretio je da pomuti jedan bokser - Laslo Pap.

Izuzetno popularnog boksera cenili su i van zemlje, te ga mnogi smatraju jednim od najboljih "ambasadora" ovog sporta u njegovoj istoriji.

Imao je nadimak "poštar" davno pre čuvenog košarkaša Karla Melouna, zato što je u slobodno vreme radio kao poštar u Budimpešti i uvek je u ringu uspevao da "isporuči" udarce protivniku u lice.

Laslo je rođen u Budimpešti 25. marta 1926. godine. U vreme velikog siromaštva pokušao je da pomogne roditeljima time što je počeo da boksuje. Puno toga je moralo da se poklopi kako bi otišao na Olimpijske igre u London 1948. A tamo je skoro neuhranjeni Mađar u srednjoj kategoriji sve redom gazio. U finalu je savladao domaćeg takmičara Džona Rajta i tako zaokružio zlatnu medalju sa sve čistim pobedama, nokautom ili 3-0. Bio je to uvod u nešto što pre njega niko nije uspeo - da tri uzastopna puta postane olimpijski šampion.

Četiri godine kasnije zlato je osvojio u Helsinkiju, ali u polusrednjoj kategoriji. I tamo je sve mečeve dobio nokautom ili sa 3-0.

Olimpijske igre u Melburnu su se po jednom detalju razlikovale od prethodne dve. U finalu je savladao Amerikanca Hozea Toresa sa 2-1. Bio je to prvi i jedini put da je izgubio rundu na olimpijskim igrama.

Kako je u amaterskom boksu sve osvojio, naredne 1957. godine je prešao u profesionalce. Međutim, kako je u komunističkoj Mađarskoj profesionalni sport bio zabranjen Pap je putovao u Beč, gde je trenirao i borio se. Pobeđivao je sve redom i stigao 1964. godine do borbe za titulu prvaka sveta. I tu je završio karijeru. Okrutna životna realnost ga je naterala da bira između mađarskog državljanstva i boksa jer mađarske vlasti nisu htele da mu daju vizu za Ameriku. Izabrao je da ostane Mađar, iako je imao već potpisan ugovor za borbu za svetsku titulu.

Tokom amaterske karijere je imao 301 pobedu, 12 nerešenih mečeva i šest poraza. Čak 55 puta je nokautirao rivale već u prvoj rundi.

Laslo Pap je napustio profesionalni ring neporažen, što je retkost u svetu boksa. Imao je dvadeset sedam pobeda i dve nerešene borbe. Od tih dvadeset i sedam pobeda, petnaest je bilo nokautom. Pored toga, uneo je nove načine treninga i nove načine borbe u boks. Toliko je bio ispred svog vremena i ispred svojih protivnika, da je to ponekad bilo i komično. Ipak, ni u jednom trenutku, dostojanstveni Laslo Pap nije ponižavao one koji gube.

Pap je 1989. proglašen počasnim svetskim šampionom. Sa oreolom "najboljeg boksera u srednjoj kategoriji ikada", uvršten je u boksersku Kuću slavnih 1991.

Laslo Pap je preminuo u Budimpešti 16. oktobra 2003. godine, a razlozi nikada nisu objavljeni. Po njemu danas u Budimpešti ime nosi druga najveća dvorana u Mađarskoj, kapaciteta 12.500 mesta. Tu se uglavnom održavaju koncerti, boks mečevi, kao i mečevi nacionalnog hokejaškog tima.

Kurir sport