RUSKINJA JE CEO SVET OČARALA LEPOTOM: O njoj su snimani filmovi i pisane pesme! Sin predsednika je prosio, a onda je doživela šok kao niko drugi
Olimpijske igre u Meksiku 1968. godine bile su jedne od najinsteresantnijih u istoriji.
Istorija mnogih karijera je ispisana tih dana, a jedna od tih priča vezana je za Nataliju Kučinskaju.
Tada 19-godišnja gimnastičarka napravila je pravi "bum" u svetu. Postala je obožavana u Sovjetskom Savezu, ali i čitavom svetu jer je spojila talenat i gracioznost.
Uspela je da "kupi" publiku širom sveta svojom ličnošću. Natalija Kučinskaja je, za razliku od svojih reprezentativnih koleginica, koje su standardno bile hladne, tmurne, robotizovane, u svoje nastupe unosila ogromnu količinu lepršavosti te je svojom lepotom i toplinom vrlo brzo naterala navijače da stanu na njenu stranu.
Prvog dana takmičenja na rasporedu je bila elitna disciplina - individualni višeboj. Kučinskaja je bila prvi favorit. Međutim pritisak očekivanja nacije i komunističke partije učinio je svoje. Natalija je, s mislima ko zna gde, napravila neočekivanu grešku, pala je i šanse za medalju praktično više nisu postojale.
Nesrećna devojka je zaplakala, bila je u totalnom šoku verujući da je greškom izneverila domovinu. Tamo na borilištu pokazala je emociju, pustila je da osećaji probiju oklop koji je bio uobičajena uniforma sovjetskih sportista i time je kupila publiku. Dok je Natalija plakala, najpre tiho, a onda sve jače i jače, s tribina je odzvanjalo njeno ime - "Na-ta-li, Na-ta-li!"
Zbog svoje nestvarne lepote i gracioznosti postala je Nevesta glavnog grada Meksika. Kad joj je to rečeno, kazali su joj da se Nevesta, odnosno najlepša devojka Meksika, prema drevnim legendama žrtvuje bogovima. Ionako nesigurnu i zabrinutu, ta ju je informacija dovela do novih suza, mislila je da su ozbiljni.
- Ali zašto hoćete da me žrtvujete? Ja sam iz SSSR-a - zamuckivala je sve dok predstavnici organizatora nisu prasnuli u smeh.
Naravno da je u pitanju bila samo šala. Tada se smirila i onda se, onako šarmantno i sramežljivo, kako je samo ona mogla, nasmešila.
Već idućeg jutra njena fotografija je izašla u svim novinama u Meksiku, tamošnji umetnici su slikali njene portrete, a na zahtev Meksikanaca državna je televizija tri dana zaredom u udarnom programu puštala film "Natalie."
U samo nekoliko dana simpatična Ruskinja zarobila je srca svih meksičkih muškaraca. Po završetku takmičenja, samo za nju je meksički predsednik Gustavo Diaz Ordaz Bolanos organizovao svečanu večeru. Na tom prijemu nije bilo muškarca koji nije zaneseno piljio u Nataliju, a jedini ko je skupio hrabrosti da joj priđe bio je Alfredo Diaz Ordaz Borja, sin meksičkog predsednika.
Mlađahni plejboj, očaran ruskom lepoticom, nakon nekoliko minuta razgovora spustio se na kolena i zatražio njenu ruku. Obećavao joj je sve. Nudio joj je sve. Život kakav u SSSR-u nije mogla ni zamisliti da postoji. Naravno, gimnastičarka ga je odbila, ali učinila je to tako nežno da ni Alfredo nije mogao biti previše razočaran.
Čuveni Iv Montan, mitski šansonijer i jedna od najvažnijih figura francuske kulture u drugoj polovini 20. veka, tokom SP-a u Dortmundu sasvim je slučajno upalio TV. Ostao je prikovan uz njega punih sat i po. Samo zbog Natalije.
"Nikada nisam video devojku tako neverojatne lepote. U Nataliji Kučinskaji nema ništa posebno. Ima dve ruke, dve noge, dva oka... Ali ima nešto što druge Ruskinje nemaju - šarm i večni sklad sadržaja i forme", jednom je rekao veliki pesnik, koji je, pod dojmom zapanjujuće kombinacije "nezemaljskih i božanskih pokreta, bezvremenske plastičnosti preuzete odnekud iz devetnaestog veka", isto veče seo za klavir i počeo da stvara skicu za pesmu posvećenu njoj.
Iako joj je u Meksiku ceo svet bio pod nogama, a u svojoj državi je postala heroina ubrzo se sve promenilo. Natalijina krivica bila je samo njena godina rođenja. Naime, ruske gimnastičarke rođene između 1940. i 1949. smatraju se izgubljenom generacijom, a junakinja naše priče rođena je baš 1949. Tadašnji SSSR je rešio da žrtvuje celu jednu generaciju gimnastičarki kako bi dao šansu novim i mlađim sportistkinjama.
Promenili su se treninzi, vežbe i uveli su nove rutine, a Natalija kao i mnoge njene koleginice nisu se dobro snašle u tom novom poretku. Shvatila je da je prestara da krene iznova učiti nove elemente. Izgubila je motivaciju, a ni telo nije moglo da izdrži napore treninga na koje nije bila navikla i vežbi koje su primerene za devojčice, a ne za žene.
Sve se teže oporavljala od povreda, a samim tim, kada više nije bila u prvom planu, prestala je da zanima i državu. Iste te 1968. godine, kada je ostvarila najveći uspeh u karijeri, "Nevesta Meksika", razočarana i depresivna, odlučila je da završi karijeru.
- Shvatila sam da sam umorna i želela sam samo da odem. Bilo je puno njih koji su pokušali da me odgovore od toga. 'Moraš nastaviti, to je tvoja dužnost.' Stalno su mi ponavljali reč dužnost. Čak i moja majka koja mi je uporno držala predavanja kako sam vezana dužnošću. Ma kakva dužnost? Prema kome? Nisam više mogla da podnesem dvoranu. Gadila mi se miris dvorane. Bila sam samo jako umorna. Kad bih samo ušla u hodnik dvorane, palo bi mi raspoloženje. Želela sam samo da izađem, želela sam samo da živim normalno - rekla je kasnije Natalija.
Kučinskaja je u neverovatno kratkom vremenu, od najveće zvezde Sovjetskog Saveza, postala uljez i osoba koja više nije potrebna nikome. Najmanje onima koji su je do juče slavili i u čiju je slavu osvajala medalje. Odlukom da napusti gimnastiku, na sebe je navukla bes partijskih moćnika koji su njen čin shvatili kao izdaju.
- Jedan stariji trener mi je zapretio. 'Odustaneš li, ostaćeš bez novca.' I on je ponavljao tu priču o dužnosti. Nije imalo nikakve svrhe. Oduzeli su mi stipendiju i, s materijalne strane, naravno da je to bio veliki gubitak. Ostala sam bez ičega. Ali jednostavno nisam mogla više nastaviti. Ne bi bilo ni moralno ni pošteno prema sebi - rekla je ona.
Njena ljubav prema gimnastici nije nikada nestala, ali domovina joj je okrenula leđa. Nakon što je napustila Sovjetski Savez, Natalija je počela davati privatne časove deci u Kijevu. Posle studija na Institutu za sport, dobila je priliku da radi kao trener u Japanu. Na Dalekom istoku su je tretirali kao pravu zvezdu, što je delimično nadoknadilo sve što joj je domovina oduzela. Međutim, ni tada nije pronašla sreću.
Vratila se u rodni Sankt-Peterburg, gde je počela da radi kao trener, a ubrzo se udala za Aleksandra Kotljara, preduzetnika koji je kasnije završio u zatvoru zbog kriminalnih aktivnosti. Posle njegove emigracije u Ameriku, njihovi putevi su se razdvojili, a Natalija je ostala sama da se bori. U tom periodu je radila razne poslove, pokušavajući da pronađe svoj put.
Jedan dramatičan događaj promenio je njen život. Tokom putovanja na Jaltu 1989. godine, Nataliju su oteli lokalni kriminalci. Oni su verovali da mogu dobiti ogromnu otkupninu, nesvesni da je Natalija bila siromašna. U očaju, pozvala je bivšeg muža, Kotljara, koji je odmah doleteo iz Amerike, platio otkup i spasio je.
Tada ju je ponovo zaprosio, i Natalija je prihvatila. Bez razmišljanja se preselila u Ameriku, odlučna da zaboravi zemlju koja joj je priredila toliko razočaranja.
U Illinoisu, otvorila je gimnastičku dvoranu, gde je godinama radila sa mladim šampionkama, ali se posvetila i radu s amaterima i rekreativcima.
"POTREBAN NAM JE POKRET LJUDI KOJI VERUJU U USPEH SRBIJE" Vučić iz Braničevskog okruga: Više od 3 milijarde su uložili u naše rušenje, ali im neće uspeti VIDEO