Muzej žrtava genocida objavio je na društvenim mrežama fotografiju nastalu u ove dane pre 80 godina, a na njoj je ovekovečen transport srpske dece i žena u jesanovački sistem koncentracionih i logora smrti u kome je najveći broj stradao.

- Fotografiju, nastalu kod Slavonskog Broda, napravio je nemački vojnik iz susedne železničke kompozicije. Ovu dragocenu fotografiju kupio je u Nemačkoj 2015. godine naš sugrađanin Bane Gajić i poklonio je Muzeju žrtava genocida. Naš tim izražava poštovanje i zahvalnost gospodinu Gajiću na dragocenom poklonu i poziva sve koji poseduju arhivsku, muzejsku i bibliotečku građu da je trajno pohrane u Muzej žrtava genocida - navedeno je ispod fotografije.

Branimir Gajić, istraživač istorije, fokusiran na ratne fotografije iz privatnih izvora, za Kurir je da je fotografiju otkrio tokom pretrage nemačkog sajta na kome se prodaju stari snimci, u delu koji se odnosi na ratne fotografije.

- Kada sam je spazio, a bila je deo većeg foto albuma nepoznatog nemačkog vojnika nastalog na Balkanu, momentalno me je uzdrmala. Ne samo zbog onoga što je prikazivala nego zbog neke neverovatne i potresne likovne snage samog prizora. Način na koji figure žene i deteta izranjaju iz mraka vagona, obasjane svetlom, i mrak u kome se nalazi ustaša koji stražari ispred voza za logor smrti, bio je metafizički - kaže Gajić:

- Ta slučajno nastala fotografija koju je Nemac snimio iz svoje kompozicije dok je stajala na kolosecima u Slavonskom Brodu, svestan čemu prisustvuje i šta beleži, ima u sebi nadljudsku estetiku svetla i tame, zločina i žrtve, demona i nevinih... Usudio bih se da kažem da sam imao utisak da ta slika prevazilazi čak priču o stradanju Srba u ustaškoj NDH i može da bude tumačena gotovo kao ikona ili freska na kojoj je prikazano stradanje nevinih od Zla, ko god oni bili i gde god stradali.

fotografija-bane-gajic2.jpg
privata arhiva 
Branimir Gajićfoto: Privata arhiva

Znao sam, ističe Gajić, da moramo da je sačuvamo za našu istoriju, kad se već tako slučajno pojavila na tom sajtu. - Kontaktirao sam jednog našeg kolekcionara u Nemačkoj, Sinišu Zidarevića, i zamolio ga da je kupi na aukciji, koliko god da košta. Plaćena je nešto malo preko 50 evra, na sreću, ostale fotografije iz albuma su bile obične vojničke slike koje ne privlače pažnju kolekcionara iz celog sveta sa kojima ne bismo mogli da se takmičimo sa cenom. Neizmerno sam srećan sto je Muzej žrtava genocida došao do ove fotografije u punoj rezoluciji i sto se nalazi u njihovoj zbirci. Snaga ovog prizora stradanja govori sama za sebe i tu nisu potrebne neke dodatne reči. Mladi, navikli na vizuelno pre nego na pisano, lakše će je razumeti i shvatiti ono o čemu govori.