Mladić iz Srbije podelio je na društvenim mrežama sliku stare kuće svoga dede i podsetio je na najveću boljku modernog doba - odumiranje srpskog sela.
U emotivnom nizu tvitova, prožetim slikama i tekstom o samoj kući i imanju na selu podno Golije, Tristan je ispričao kako je kuća nekada pripadala njegovom dedi, a nakon toga i stricu. Generacije su krenule upravo sa tog ognjišta, a kako je naveo, danas je njegovom ocu teško da gleda u kakvom stanju se nalazi. Nakon što je pripala njegovom stricu, koji je nažalost preminuo, o njoj se danas niko ne stara.
Prelepa priroda i autentična arhitektura doba u kojem je nastala, ostavljaju bez daha, te ne čudi zbog čega je mladić iz Srbije zaokružio čitav niz u jednoj rečenici - "Nije Švajcarska, al' za mene jeste".
Krov nema ko i kako da popravi
"Dedina kuća u kojoj sam proveo neke nezaboravne dane na raspustima. Najveća stara kuća (90 god) u ovom kraju, za vreme II sv. rata često sedište komandi partizana i četnika naizmenično.
Pripala mom pokojnom. stricu, moram reći na žalost jer niko njegov nije nastavio da brine o njoj pa je propala i zarasla je u korov i šiprag. Krov je rađen od kamenih ploča, sada već vrlo redak materijal za pokrivku a i majstora za to skoro i da nema više.
Otac sa tugom u očima gleda kuću kako propada
Teško mi je da gledam oca koji sa velikom tugom gleda kako kuća u kojoj se rodio propada na njegove oči.
Mlekar ili mljekar kako ga je nana zvala, štala kojoj se srušila nadstrešnica ispod koje su bile ogromne bačve za džibru, volovska kola i razna oprema, pumpa za bunar, plug.
Nije "Švicarska" ali za mene jeste", napisao je on dodajući da se radi o selu na obroncima Golije.
U komentarima koji su nastupili, svi su imali istu poruku za mladića: "Renoviraj".
Međutim, svi oni su dobili isti odgovor - kuća nije njegova, već je deobom pripala stricu, nakon čega je otišlo u ruke njegove porodice kada je on preminuo. Kako je naveo na kraju objave, možda je i kuća u očajnom stanju, "ali sećanja ne zarastaju u korovu".
Kurir.rs/Blic
NE PROPUSTITE
