Anonimnost koju pruža internet potiče zlostavljače da deluju bez straha od posledica. Tako nasilje nad decom dolazi iz raznih izvora - preko društvenih mreža do komunikacije kroz same video-igre. Više je znakova da je dijete postalo žrtva seksualnog nasilja.

o-deci-i-modernim-tehnologijama.jpg
Shutterstock 

Tomislav Ramljak ideju o osnivanju Centra za sigurniji Internet dobio je nakon edukacije o zaštiti dece na internetu od zlostavljanja i nasilja, koju je proveo američki Nacionalni centar za nestalu i iskorištavanu decu. Tako se 2006. pokrenula lavina aktivnosti na ovom polju, koja traje i danas. Tada, kaže Ramljak, škole i roditelji nisu razumeli koliko je riskantno da deca koriste internet bez edukacije i nadzora. U međuvremenu su se pojavili pametni telefoni pa je rizik time porastao.

Slabije ocene

Deca koja s roditeljima imaju kvalitetan odnos, odmah će im se obratiti ako osete da su postala žrtva, smatra Ramljak i dodaje da su razgovori o opasnostima ključni. Ali, ako se to ne dogodi, roditelji mogu primetiti promene u ponašanju deteta.

- Ako je dete žrtva, svakako će ukazivati na to promene ponašanja, manjak volje za komunikaciju, zatvaranje u sobu, gubitak apetita, izbegavanje komunikacije s roditeljima, slabije ocenei može biti prisutno neprimereno ponašanje u školi, razdražljivost ili povećana potreba za spavanjem - navodi Ramljak, koji je po struci socijalni radnik, a osim CSI-ja voditelj je zadnjih petnaest godina i Centra za nestalu i zlostavljanu decu.

Slušajte pažljivo

Ako roditelj posumnja da mu je dijete žrtva nasilja na internetu, postoji nekoliko koraka koje treba preduzeti. Prvi je stvaranje sigurnog okruženja i atmosfere poverenja u kojoj će se dete osećati slobodno da ispriča sve što ga muči.

- Slušajte pažljivo, bez prekidanja i osuđivanja. Verujte svom detetu, čak i ako priča zvuči neverovatno. Deca retko lažu o ovakvim stvarima.

shutterstock-603672437.jpg
Shutterstock 

Sledeći korak je prikupljanje i čuvanje svih dokaza, kao što su poruke, fotografije, videozapisi ili drugi materijali, a potom sledi prijava policiji. Korisno je obratiti se stučnjacima koji mogu da pomognu da se dete lakše nosi s traumom i emocionalnim posledicama.

Edukacija

Kako dete ne bi postalo žrtva te kako bi samo prepoznalo rane znakove nasilja, važno je o tome razgovarati, a pomoći će i postavljanje pravila o korišćenju tehnologije.

- Uz otvorenu komunikaciju važno je postaviti jasna pravila. Zajednički dogovorena pravila o vremenu provedenom onlajn i sadržaju koji je prihvatljiv pomažu deci da razviju zdrave navike. Objašnjenje razloga za ta pravila pomaže deci da shvate važnost sigurnog ponašanja na internetu - navodi Ramljak.

Važno je, napominje, da deca shvate da nije sve što vide na internetu istina i da ne bi trebali da dele lične podatke sa nepoznatima.

Vrbovanje kroz igre

Kanali komunikacije u onlajn igrama novi su načini kojima predatori nalaze žrtve.

- Vrbovanje dece u gejmingu postaje sve veći problem, mogućnost komuniciranja u igricama ostavlja mogućnost predatorima da u videoigrama za decu mogu direktno komunicirati s potencijalnim žrtvama - objašnjava Ramljak.

U kontekstu opasnih novina spomenuo je i veštačku inteligenciju, koja je počela da se koristi za kreiranje eksplicitnih slika s decom, ali i komunikaciju.

shutterstock_deca (3).jpg
Shutterstock 

- Predatori koriste veštačku inteligenciju kako bi vrbovali decu, što je zastrašujuće. Danas se kroz jednostavne aplikacije glas odraslog muškarca pretvara u dečji kako bi ih zavarali.

Društvene mreže

Da je nova tehnologija donela dodatne probleme slaže se i Nina Vaaranen-Valkonen. To je zapažanje stekla nakon 20 godina iskustva u zdravstvenom sektoru i zaštiti dece od svih oblika seksualnog nasilja, posebno seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja dece na internetu.

- Trenutno se bavimo velikim kriminalnim slučajevima gde je jedan počinitelj zlostavljao stotine dece putem platformi društvenih medija. To ranije nije bilo moguće, a nažalost ti zločini često se snimaju i dele onlajn s drugim počiniteljima.

0701-shutterstock-28601782.jpg
Shutterstock 

Počinitelji često bliski porodici

Vaaranen-Valkonen ističe da roditelji, nažalost, nisu svesni da počinitelj u većini slučajeva može biti neko iz njihovog bliskog okruženja, te se više boje stranaca.

- Nisu svesni ni da su deca u uzrastu od tri do šest godina u najvećem riziku da postanu žrtve, dok su deca od sedam do devet godina najizloženija tehnološki posredovanim zločinima.

Kurir/Index