Slušaj vest

Zvonimir Breber našao se 3. aprila 1999. na novosadskom Mostu slobode u trenutku kada je ta građevina pogođena NATO bombom i srušena. Od udara mu je polomljena vilica, metalne šipke su mu probušile sako i tako je neko vreme visio, a prilikom skoka polomio je stopalo.

Svoja iskustva ispričao je u prvom delu sjajnog TV dokumentarca “Hronologija jednog bombardovanja” autorke Slađane Zarić, koji je prikazan na dan početka bombardovanja SR Jugoslavije 24. marta 2025. godine na RTS.

Zvonimir Breber.jpg
Zvonimr Berber Foto: Printscreen/RTS

- Ja sam se kao jako mator krstio u pravoslavnoj crkvi i pita me sveštenik na krštenju: Dobro, sad si pravoslavac, koju ćeš slavu da slaviš? Rekoh da ne znam, da volim Đurđevdan, tad se svi veselimo, ali neću sada da tražim slavu, neka slava nađe mene... I ja zaboravim na to - priča Zvonimir:

- Desi se ranjavanje na mostu i jedan snimatelj, čovek koji je isto ranjen, on noga u zavojima, ja noga u zavojima, ja sa onom šinom u ustima, i kaže on meni: "Zvonko, jel ti znaš da mi sada imamo dve slave?"

"Ma ne slavim ja ni jednu, a kamoli ne dve", kažem mu ja a sve mi neka jeza niz kičmu, a on dodaje:

"Našla nas je slava," tačno ona formulacija koju sam izgovorio kada sam se krstio.

most-slobode-novi-sad.jpg
Most slobode Foto: Wikipedia

"Kako nas je našla slava?" pitam ga.

"Pa mi smo ranjeni na Vrbicu, na Lazarevu subotu" a Lazareva subota u ikonografiji predstavlja čoveka koji je iz mrtvih došao i ja sam bukvalno iz mrtvih došao. Onda sam se okrenuo ka njemu i rekao mu: "E, Slobo, sad imamo slavu! Doći ćeš mi sledeće godine na slavu, na Lazarevu subotu.."

Zvonimir Breber 2.jpg
Foto: Printscreen/RTS

Inače, tog 3. aprila srušen je drugi od tri novosadska prelaza preko vode, a kako to sudbina obično izrežira, jedna scena ostala je da zauvek svedoči o duhu naroda koji nije bio slomljen ni pod naletom bombi.

Jedan taksista koji je imao tu „sreću“ da se baš tada zadesi na Mostu slobode i njegov „mercedes“ koji je imao tu „čast“ da oko dva meseca bude „zarobljen“ nekoliko metara od dunavskih talasa.

Kada su NATO bombe prepolovile Most slobode u Novom Sadu, taksista je stao nekoliko metara od mesta pucanja, čudom je preživeo, a njegov četvorotočkaš je ostao tu sve do juna kada je konačno izvučen.

NATO bombe su 1999. godine ostavile Novi Sad bez sva tri mosta, a dugo je trebalo da se te rane zaleče. Njih je bilo moguće zalečiti, za razliku od nekih kobnijih "rana"...

Kurir/Novosti/RTS