Roditelji teraju mališane na ove sportove da bi ih lakše "isporučili" Zapada: Da li treba negovati ambiciju mama i tata ili slušati potrebe dece?

"Treba li to desetogodišnjem detetu sve to?"

m@t.d / Alamy / Alamy / Profimedia

Najmanje deceniju u Srbiji se vodi polemika o pretrpavanju dece vanškolskim obavezama. Svi znamo bar jednog đaka koji, pored obaveza u školi, ide na sport, svira gitaru i pohađa privatno engleski jezik. Međutim, ova decenijska problematika i pitanje "treba li jednom detetu od 10 godina sve to", poprimila je mnogo strašniji oblik.

Kako smo u spontanom razgovoru sa nekolicinom roditelja saznali, oni svoju decu sada šalju na vannastavne aktivnosti sa konkretnim ciljem - da ih jednog dana što lakše pošalju na neki isplativ koledž ili školu u inostranstvu.

- Ljudi čim dobiju dete, krenu u projekat s njim. Nenormalno je. Oko nas decu masovno šalju na neke sportove, jezike, da dobili sutra stipendiju negde preko - ispričala je jedna mama koja se još drži van uticaja novog zastrašujućeg trenda.

Shutterstock 

"Potrebno je dosta odricanja"

Stručnjaci smatraju da je stimulacija dece i razvijanje motorike važna, a tu ključnu ulogu igraju roditelji koji često znaju da iskažu prevelike ambicije, što deci stvara pritisak. Školski psiholog Dragana Ćupurdija kaže da oni često decu uključuju u razne aktivnosti koje nekada ne budu dobre za njihov razvoj, a previše dodatnih aktivnosti može da stvori kontraefekat.

- Na primer, učenje stranih jezika u ranom uzrastu nije dobro, jer dete nije usvojio još ni svoj jezik. Posle se ispostavi da mu engleski dođe kao maternji, a na srpskom ne može da se seti kako se šta kaže pa ima problem prilikom školovanja. Motoričke aktovnosti su važne i zato su ljudi koji se bave decom to prepoznali i otvorili razne školice sporta za decu uzrasta 3-4 godine. Oni kroz tu školicu gledaju koje je dete talentovano za koji sport pa ga dalje usmeravaju - rekla je psihološkinja.

Međutim, neki roditelji po svaku cenu žele da vide svoje dete u nekom od najisplativijih sportova da bi njihov talenat "prodali Zapadu". Sportovi preko kojih je moguće upisati se na koledž u Americi su košarka, fudbal, odbojka, kajak i plivanje, a često i tenis. Iako možda deca ne pokažu interesovanje za neki od ovih sportova, roditelji smatraju da je to "prolazna faza" i da će deca u veći trud izabrani sport zavoleti, a to naravno ne bude tako.

- Nije dovoljno samo upisati dete, potrebno je odricanje, a najvažnije od svega je da dete zavoli ono čime se bavi, jer kada ima motiv on postiže i rezultate. U tim slučajevima neka deca razviju psihosomatiku, budu pod pritiskom, pa budu pretirano nervozna, i imaju eksplozivno ponašanje. To može da se vidi i kod one dece koje roditelji recimo pritiskaju da imaju sve petice u školi. To je ista vrsta pritiska. Treba da ispune očekivanja roditelja, a tada mališani osećaju pritisak i ne žele da iznevere roditelje i misle da ako iznevere da ih roditelj onda neće voleti i tako deca postaju isfrustrirana i budu nervozna. Neka mogu rayviti i psihosomatiku i da dobiju osipo po koži, da imaju stomačne probleme i tako dalje. To ostavi trag neke dece, sve zavisi od deteta do deteta - kaže za "Telegraf" Dragana Ćupurdija.

Shutterstock 

Treneri se često bore sa ambicioznim roditeljima
Višegodišnji fudbalski trener kaže da se svakodnevno susreće sa roditeljima koji imaju veću ambiciju od svoje dece.

- U dosta slučajeva roditelj ima veću ambiciju od dečije i tu nastaje problem što predstavlja opterećenje za mlade naraštaje, a pogovoto u pubertetu, pa možda čak i ranije, u nekim baznim uzrastima do te neke desete, jedanaeste godine. Roditelj mora da prati dete, da dete iskaže ambiciju za sport, da li je to futbal, košarka, atletika nije ni važno i da mu pruži podršku - rekao je trener.

U njegovom slučaju roditelji često prisiljavaju decu, a dete mora da posluša oca i majku što dovodi do psihološkog problema jer se deca trude da zadovolje želje roditelja, a tada je na treninzima i primetno njihovo drugačije ponašanje.

- Dete koje to ne želi uvek napravi neku odbojnost. To može da se odrazi kroz samu nezainteresovanost na treningu ili nekim nesvesnim bojkotom trenera, grupe itd. Tada trener mora to da primeti i uđe u suštinu problema, da pokuša da razgovara sa roditeljima i upravo ovo objasni i njima - zaključuje trener.

Kurir.rs/Telegraf