Filmski reditelj, ali i nekadašnji novinar i urednik brojnih bh. medija, Jasmin Duraković bavio se osnivanjem SDA 1990-te godine u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Delove njegovog sećanja preneo je portal depo.ba.

Alija je, uz nadnaslov „Ekskluzivno“, izašao na naslovnoj stranici „Valtera“ u aprilu '90. Izazvao je veliki interes, kako javnosti, tako i obavještajnih službi. Tiraž je skočio ali i briga Službe državne bezjednosti za nas. Nekoliko godina kasnije imao sam priliku da slušam sve svoje razgovore vođene iz tadašnjeg Studenskog doma u Radićevoj i Muhameda Čengića dok smo dogovarali ovaj intervju.

Polovinom maja ponovo me je, negdje kod hotela Beograd (današnja Bosnia), sreo Bakir. Veli:

- Osnivamo stranku 26. maja u Hollyday Inn-u, pa bi babo volio da dođeš!

Tog 26. maja otišao sam u čuveni sarajevski hotel sa novinarkom Vesnom Mališić. Ona je u to vrijeme radila velike novinarske priče za beogradsku „Dugu“, a mi smo se znali preko afere „informativni razgovorina na FPN-u“, koju je prva lansirala na tadašnje jugoslavensko medijsko tržište. Sada je došla u Sarajevo da pravi priču o osnivanju prve nacionalne stranke u BiH.

Na kongresu stranke koja je taj dan dobila ime SDA bili smo preko dva sata. Alija je izabran za prvog predsjednika, dok je pored njega bio i Adil Zulfikarpašić. Izgledali su kao „dream team“ za tadašnje muslimanske mase željne demorkatskih promjena.

Novinarka „Duge“ i ja smo nakon kongresa otišli do Doma pisaca u Kranjčevićevoj, tada omiljenog mjesta sarajevskih pisaca i intelektualaca.

Tamo su već sjedili profesori Zdravko Grebo i Gajo Sekulić i pisci Abdulah Sidran i Radovan Karadžić. Vruća tema je, dabome, bilo osnivanje SDA nekoliko stotina metara dalje. Grebo i Sekulić, kao građanski intelektualci, bili su protiv toga, ali im je jasno bilo da se stvara nova politička realnost u BiH. Sidran je zabrinuto klimao glavom, ne sjećam se da li je pio.

"Pjesnik" Radovan Karadžić je bio kategorički protiv:

- Za mene je neprihvatljivo da se ljudi organiziraju na nacionalnoj osnovi. Ja, kao kosmopolita, to nikada neću prihvatiti.

U to vrijeme on je bio aktivsta nekog Pokreta zelenih pri Pravnom fakultetu i žestoko je branio ove svoje stavove. Meni je, vjerujem i drugima prisutnim, samo u trenutku daljnje rasprave zaparala uši jedna njegova konstatacija:

- Ne bi bilo dobro da na čelu bosanskih Srba bude Nenad Kecmanović.

Pitao sam se zašto ga to ga brine, kad svakako ima anacionalne poglede na zbilju oko sebe.

Odgovor na ovo pitanje dobili smo samo mjesec dana kasnije na osnivačkoj Skupštini SDS-a u sarajevskom Domu mladih.

I na taj skup sam, kao urednik „Valtera“, imao poziv. Od Vladimira Srebrova, pjesnika za kojeg smo svi mislili da će upravo on biti taj - čovjek na čelu stranke bosanskih Srba.

Podsetimo, dr Radovan Karadžić (Petnjica, 19. jun 1945) srpski je psihijatar, pesnik i političar, prvi predsednik Republike Srpske, te jedan od osnivača i prvi predsednik Srpske demokratske stranke (tada Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine). Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju je 1995. godine podigao optužnicu protiv njega. Radovan Karadžić je bio u bekstvu od 1996. godine do 21. jula 2008. godine kada je uhapšen u Srbiji. Organi Republike Srbije su ga 30. jula 2008. godine, izručili Haškom tribunalu.

Dana 24. marta 2016. godine Haški tribunal ga je prvostepenom presudom osudio na 40 godina zatvora po 11 tačaka, koje obuhvataju genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratova.Dana 20. marta 2019. u drugostepenom postupku je žalbeno veće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale kaznu preinačio u doživotnu.