JOVAN MARKUŠ O SADAŠNJOJ CRNOJ GORI: Mauzolej na Lovćenu je simbol RAZARANJA srpstva i pravoslavlja, treba vratiti kapelu!

„Kada je srušen grob Njegošev, crkva Svetog Petra Cetinjskog, počele su da niču kapelice po Crnoj Gori po ugledu na njegov. Prvu je napravio u Prčanju o. Momo Krivokapić. Nisu nikle samo u Crnoj Gori, već i u Srbiji, Republici Srpskoj, sad se jedna gradi u Slovačkoj, jedna u Americi. Nemam ništa protiv velikog Meštrovića, ali doživljavam mauzolej kao simbol razaranja srpstva i pravoslavlja“, rekao je u emisiji „Srpski sv(ij)et“ novinar i publicista Jovan Markuš, objasnivši da za obnovu nije potrebno rušiti postojeći mauzolej, iako mu nije bilo mjesto na vrhu Lovćena, za koji je Kralj Nikola rekao da je „Lovćen oltar srpski podignut Božijom rukom Crnoj Gori i njenim braniocima“.

Kao gradonačelnik Cetinja, njegovo interesovanje za istoriju ovog grada i Crne Gore ga je potaklo da, iako inženjer po struci, prikuplja i publikuje značajna dokumenta i istinu:

„Zavod za zaštitu kulture Crne Gore je 1961. godine stavio pod zaštitu Kapelicu u Njegošev grob. I taj isti zavod je 1969. donio zaključak da se Kapelica izmjesti. To nije urađeno, pa je dužan onaj ko je srušio i da je podigne. A to je država. Mauzolej je divlji objekat, po katastarskim knjigama, jer sve to pridapa Mitropoliji crnogorsko – primirskoj. Ne možemo se vratiti sebi dok se to ne uradi. Onaj 'Geometar' odozgo zna dosta da bude nemilosrdan“.

U tom kontekstu je ispričao i zanimljivu anegdotu:

„Na Cetinje je došao Vidoje Žarković, predsjednik CKCG nakon zemljotresa 1979. godine. Ispričao nam je priču o prijateljstvu sa Petrom Lubardom koji je bio uvršćen u prvi odbor za izgradnju Mauzoleja, koji je to odmah odbio. Kada je srušena crkva i grob, izgrađen mauzolej, Žarković je sreo Lubardu i pitao ga zašto je bio protiv. On mu je odgovorio: ' Ja sam u međuvremenu mnogo pročitao i došao sam do zaključka da svi narodi koji su srušili svoje velike hramove doživjeli kataklizmu'. Žarković se tih riječi sjetio kada je bio sa Titom u Bijeloj, čiji je jedan dio bio potonuo, i pogledao put Lovćena“.

„Sa obzirom da se ne primjenjuju revolucionarne metoda, stvari se teško mijenjaju. Po meni, promijenila se jedna ključna stvar: ljudi su prestali da se plaše, izgubili su strah prisutan od 1945. godine. Na to je ukazivao i Mitropolit Amfilohije“, rekao je gost Nacionalne televizije u prvom dijelu emisije o sadašnjoj situaciji u Crnoj Gori.

O ulozi premijera i crkve u tom procesu rušenja režima, podsjetio je na sami početak tog procesa:

„Zdravko Krivokapić je izabran po jednom prohvatljivom modelu za taj trenutak. On je vjerujući čovjek, da nije, ne bi ni predavao u Bogosloviji na Cetinju, porodičan čovjek, neukaljan- zato je bio prihvatljiv za ljude iz crkve. Ljudima je bilo i dosadilo da samo biraju političare. Međutim, ključnu ulogu u pobjedi su odigrale litije i naši episkopi“

Govorio je o resoru kulture i prosvete, i o njihovom značaju za promjene, ali i o problemima u kulturološkom smislu, prvenstveno sa falsifikatima sa kojima se Crna Gora suočava već decenijama:

„Prvo je tadašnji predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević priređujući ediciju 'Luča' 1974. godine Njegoševe 'Male pjesme', izbacio riječi Bog, Srbin i srpski. Dr Radoje Živković je isfalsifikovao politički testament Kralja Nikole, ja sam to prosto i lako pokazao. Iz Statuta Istorijskog muzeja Crne Gore je izbrisano dva vijeka Nemanjića“.

„Ovi kojima su danas usta puna antifašizma, oni zapravo samo simuliraju program koji je bio na djelu 1941. godine. Ko ne vjeruje, neka uzme Glas Crnogorca iz 1941“, opisao je sadašnje stanje nekih javnih subjekata u Crnoj Gori.

O porijeklu mržnje i istorijskih laži u Crnoj Gori je govorio u više navrata iz raznih uglova:

„Od izbora Đukanovića na vlast, na sceni je konstantno ispiranje mozga i prikazivanje laži kada je u pitanju naše porijeklo i naša crkva. Imam dokument u kom se Miraš Dedeić nudi da špija starog mitropolita Danila Dajkovića. Ono što je posijano, mi sad žanjemo, iz tog razloga izbija sada ta mržnja“

„Ja sam priređivač Bijele knjige od 1298 strana od toga 1200 dokumenta. Za ovih 14 godina niko nije osporio ni jedan dokument, jer da jeste, bilo bi to na sva zvona. Samo malom djetetu nije jasno da je referendum 2006. pokraden. Matematički sam to dokazao. Ali, svemu tome su kumovale meni drage Srbija i Rusija“, o periodu održavanja referenduma u Crnoj Gori je gost Srpskog svijeta je podsjetio na svoju knjigu koju možete naći u elektronskom formatu na portalu IN4S.

O odnosu Cetinjana prema Milu Đukanoviću je Jovan Markuš rekao sledeće:

“Oni gledaju u njega kao u ikonu, a on im je uništio grad. Je li im zaposlio djecu? Koji je to mazohizam, iskreno- nije mi jasno. Cetinje izabrano kao eksperimentalna pozornica za iživljavanje političkih i vjerskih projekata od 1990. godine“

Analizirao je odnose prema mitropolitima, pominjući strijaljenja Joanikija Lipovca i napade na Danila Dajkovića is stanje u kom se zatekla crkva u Crnoj Gori kada je došao vladika Amfilohije iz Banata:

„Sjećam se kad je došao vladika Amfilohije, tada su bila tri sveštena lica na Cetinju“.

Pomenuo je velike gubitke koji su zadesili Crnu Goru za kratko vrijeme, odgovarajući na pitanje voditeljke Gordane Janićijević o prijateljstvu sa velikim istoričarem Predragom Vukićem, među kojima o. Luke Anića, o. Moma Krivokapića i Mitropolita Amfilohija.

Zahvalio se na kraju IN4S portalu i glavnom i odgovornom uredniku:

„Hvala Gojku Raičeviću koji je prošao golgotu i čini mi čast da razgovaram i sa Vama i da sarađujem i sa cijelom ekipom i hvala vam na svemu što radite za srpski narod“

Pogledajte cijelu emisiju na Jutjub kanalu IN4S.

(Kurir.rs/In4S)