KRESTIĆ O DEVEDESETIM: Mržnja Hrvata protiv Srba bila je silna i patološka! Zato miran razlaz, bez krvi, nažalost, NIJE BIO MOGUĆ

Istoričar i akademik SANU Vasilije Krestić ocenio je u intervjuu za Kurir da se može reći da su ratnih i turbulentnih devedesetih - kada se raspadala Jugoslavija - najgore prošli Srbi, a da su iz svega najbolje izašli Slovenci.

Govoreći o raspadu Jugoslavije, odnosno o tome da li je kraj te države mogao da bude drugačiji - pre svega bez krvi - Krestić je istakao da bi bilo dobro da je "bilo drugačije, bez prolivanja krvi, civilizovanije i kulturnije, onako kako se raspala Čehoslovačka."

- Međutim, mi u Jugoslaviji nismo ni Česi ni Slovaci. Kod nas su međunacionalni odnosi, još od kraja XIX veka, bili veoma zatrovani. O tome imamo uverljivo svedočanstvo zabeleženo u knjizi "Politička povijest hrvatskog naroda", koju je napisao hrvatski istoričar dr Pero Gavranić i objavio je u Zagrebu 1895. Gavranić je u toj knjizi tvrdio da "danas zacijelo nema nigde u Evropi među raznojezičnim narodima veće mržnje nego što ovdje u nas obstoji među istojezičnim Hrvatima i Srbima. Ta je mržnja, doduše, nezgodna, ali je vrlo razumljiva. Težnja hrvatska i težnja srpska ne bori se, doduše, oružjem u ruci, jer takve nam borbe ne bi dozvolili naši sadašnji gospodari, ali zato borba i te kako postoji, i to podmukla, potajna, gadna borba jedne egzistencije protiv druge, jednog pojedinca protiv drugoga, bez počinka, bez kraja i konca. Da bi mi Hrvati imali svoju nezavisnu državicu kao Srbi, i da se ne bi trebali ni od koga bojati, buknuo bi zacijelo rat između Hrvata i Srba, i taj bi svakako bio najpopularniji." Istorijski događaji koji su se zbili od 1941. do 1945, i od 1991. do 1993. u svemu su potvrdili ocene Gavranića izrečene 1895. - naveo je Krestić i dodao:

- Oba puta kada su Hrvati stekli "svoje nezavisne državice", došlo je, kako je Gavranić i predvideo, do krvavog pira u kojem su žrtve bili Srbi. Mržnja protiv njih ispoljena je tada na najbrutalniji način. U takvoj situaciji, pri takvom stanju i toliko silnoj, rekao bih, patološkoj mržnji, miran razlaz, bez krvi, nažalost, nije bio moguć.

(Kurir.rs)