Slobodan Milošević isporučen je protivzakonito po diktatu svetskih centara moći

Vidovdan, duboko je ukorenjen u nacionalni i kulturni identitet Srpskog naroda. Vekovima se pamtio kao dan kada su Srbi stvarali svetsku istoriju svojom žrtvom u Kosovskom boju, kao i hrabrošću mladog Gavrila Principa.

Međutim, pre 21 godinu na ovaj datum bačena je senka beščašća, sramote i izdaje, poručuje za Kurir Goran Pajić, nekadašnji telohranitelj predsednika Srbije Slobodana Miloševića.

- Naime, 28.juna 2001.godine, Zoran Đinđić, Čedomir Jovanović i Dušan Mihajlović su u ime Srbije, bez da pitaju narod, u sprezi, tačnije po diktatu Vašingtona i Brisela isporučili Haškom tribunalu Slobodana Miloševića, prvog demokratski izabranog predsednika Srbije i predsednika SRJ do 5.oktobra 2000.godine. Od tada, Srbija se tretira kao ekspozitura kolektivnog zapada u okviru Agende 2030 - navodi Pajić, koji je bio svedok petooktobarskog raspleta.

whatsapp-image-20211202-at-11.29.30-pm-3.jpg
Printscreen 
Goran Pajić foto: Printscreen

- Predsednik Slobodan Milošević, kao državnik sadašnjim i budućim pokoljenjima našeg naroda ostavio je Dejtonski sporazum i Rezoluciju OUN 1244, dva međunarodna dokumenta koja i dan danas predstavljaju temelj geostrateškog pozicioniranja Srbije ne samo u regionu, već i na svetskom nivou. Brilijantnom odbranom u Haškom tribunalu, instrumentu povampirenog neonacističkog imperijalizma kolektivnog zapada, predsednik Milošević je do poslednjeg daha branio istoriju i pravo na postojanje Srpskog naroda. Zbog toga se svrstao u red najsvetijih sinova našeg naroda - poručuje sagovornik.

U poslednje vreme se, dodaje Goran Pajić, u pojedinim analizama i raspravama u vezi aktuelne situacije u Ukrajini u našem javnom prostoru moglo čuti poređenje bombardovanja OSU po civilnim ciljevima u Donbasu sa reketiranjem Zagreba sa teritorije Republike Srpske Krajine u toku vojne agresije Hrvatske vojske pod nazivom ,,Bljesak", maj 1995 godine.

profimedia0068473618.jpg
JOEL ROBINE / AFP / Profimedia 
foto: Profimedia

- Takva poređenja nisu primerena i neprihvatljiva su. Naime, RSK je od 1992. godine bila teritorija pod zaštitom OUN, na liniji razgraničenja bile su stacionirane snage OUN - UNPROFOR čiji je zadatak bio, po važećoj Rezoluciji SBUN, da održavaju mir između RSK i samoproglašene države Hrvatske. Ofanzivnim napadom Hrvatske vojske uz pomoć i podršku NATOa u maju 1995.godine, kada je bilo potpuno izvesno da snage UNPROFORA podržavaju bombardovanje i ubijanje Srpskih civila na teritoriji RSK, vojne snage RSK su u pravcu Zagreba ispalile veoma ograničenu, gotovo beznačajnu količinu malokalibarskih projektila u cilju upozorenja neprijatelju, odnosno odbrane ne samo civila koji su napuštali svoja ognjišta, već i odbrane teritorije koja je pod zaštitom OUN. Treba imati u vidu da je tada na snazi bila Rezolucija SBUN. Hrvatska vojska je tada bestijalno pogazila međunarodno pravo isto onako kako to danas čine oružane snage Ukrajine na teritoriji Donbasa. Prema tome, adekvatnije je praviti paralelu između oružanih snaga Hrvatske i Ukrajine. Svako drugo tumačenje je revizija istorije - zaključuje Pajić.

(Kurir.rs)