Književnica Slavica Stojan, koja je skandaloznim govorom mržnje uporedila Srbe "sa bubama koje ne možeš istrebiti", a sve zbog navodnih pretenzija Srbije za kulturnim nasleđem koje ona smatra hrvatskim, nije prvi put udarila na Srbe i Srbiju.

Ona je pre samo mesec dana za Dubrovački vijesnik optužila Srbe da navodno svojataju hrvatsko kulturno nasleđe, pa ironično rekla da samo još treba da kažemo da je Šekspir naš, dok je srpske istoričare i akademike unizila nazivajući ih "nadriučenjacima" (?!)

Naime, nakon što je portal "Politika" objavio tekst "Dubrovnik je po jeziku uvek bio srpski", u kojem redovni profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Slavko Petaković kaže da je Dubrovnik, možda, i najveća riznica građe za proučavanje istorije srednjovekovne Srbije", a pozivajući se na filologa Milana Rešetara koji je tvrdio kako je "Dubrovnik po jeziku uvek bio srpski", ekspresno je reagovala upravo Slavica Stojan, istoričarka književnosti, profesorka i bivša upravnica Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.

slavica-stojan.jpg
Prinstcreen 

- Granice srpske književnosti oni pomiču prema Dubrovniku, možda će jednog dana i Šekspir, na tragu tih suludih izjava, biti u okvirima srpske književnosti. Sve te izjave koje šalju u medijski svet, ti tzv. naučnici srpski i akademici, premda su potpuno neutemeljene, zvuče opasno i nisu nimalo bezazlene jer je u našem iskustvu već pohranjeno mnogo strašnih istorijskih napada koji su nam bili upućeni sa srpske strane. Sve ove i slične izjave srpskih nadriučenjaka nisu ništa drugo nego plod očajničkog, ali osvetničkog gubitništva u kojem smeću s uma da nikada sa svojim pravoslavljem koje je bitna odrednica njihove književne i kulturne istorije ne bi želeli, a ne bi ni mogli pomiriti književna dela hrvatskih pisaca koji su stvarali u Dubrovniku, poput brojnih renesansnih pesnika i pisaca koji su bili katolički sveštenici, uključujući i Marina Držića (kojem bi tako rado zauvek skinuli svešteničko ruho), poput baroknih pesnika (a naročito im je srcu prirastao Ivan Gundulić svojim velebnim pesničkim delom) koji su bili nadojeni jezuitskom duhovnom preobrazbom i delatnošću koja ih je poticala na društveno i javno delovanje - poručila je Stojan.

Nije se tu zaustavila već je nastavila:

- Lično bi me jako zanimalo da mi odgovori neko od tih političkih jezikoslovaca i književnih teoretičara kako to da su u nedavno nam nametnutom osvajačkom ratu (1991-1995.) koji smo Bogu hvala slavno dobili i do nogu ih porazili, rušili i uništavali ono što nazivaju svojim kulturnim nasleđem, usmerivši se na biblioteke (Franjevačku, knjižnicu IUC-a) i arhive, ali i sve druge tragove hrvatske kulturne istorije na hrvatskoj istorijskoj teritoriji. Bogu hvala takođe što ćemo uskoro u svojoj državi Hrvatskoj, koja ima svoju vojsku i policiju, svoju funkcionalnu ekonomiju i svoj jezik imati i Zakon o hrvatskom jeziku - kazala je ona.

Kurir.rs