Ako ćemo iskreno, prosečno obavešteni građanin pojma nema šta je dužnost guvernera Narodne banke Srbije. Ali pretpostavlja da od toga da li je guverner dobar ili loš zavisi kvalitet njegovog života.

Recimo, legendarni Dragoslav Avramović, deda Avram, došao je na mesto guvernera i zaustavio galopirajuću hiperinflaciju – u poslednjoj fazi krize dinar je na kraju dana vredeo 62 odsto manje nego ujutru! Ili sadašnja guvernerka Jorgovanka Tabaković…

Iz zamršenih saopštenja teško je razabrati da li dobro odmerava rast nekakvih stopa, ili tačno procenjuje rast indeksa, ali prosečna plata je prešla 100.000 dinara, kurs dinara je stabilan, a penzije permanetno rastu. A šta Gugl kaže za guvernerovanje Dejana Šoškića, koji je upravljao Narodnom bankom od 2010. do 2012. godine, a pre toga bio u raznim organima koji su određivali finansijska kretanja u zemlji? U njegovo vreme dinar je izgubio trećinu svoje vrednosti (kurs je sa 80 otišao na 120 dinara!), ali ima još nešto.

Godine 2012. Mlađan Dinkić javno je zatražio Šoškićevu ostavku i optužio ga za poslušništvo prema Demokratskoj stranci i njenim tajkunima.

MULJANJE S KREDITIMA

Pustio je da Agrobanka, Privedna banka Beograd Beograd i Razvojna banka Vojvodine nekim tajkunima bliskim Borisu Tadiću i tada vladajućoj Demokratskoj stranci odobravaju ogromne kredite za koje je bilo jasno da ih ovi neće vratiti. Skoro četvrtina ukupno odobrenih kredita sa Šoškićevim blagoslovom prelila se u privatne džepove!

Odlučio je da zažmuri da se tokom izborne kampanje ne bi zamerio DS-u odnosno Borisu Tadiću – rekao je tada Dinkić.

Zašto ovo pišemo?

Zato što se Dejan Šoškić ničim izazvan oglasio autorskim tekstom o kopanju litijuma koji je prosečnom građaninu nerazumljiv. Tu se pominju „negativne eksternalije“, „neto ekonomski efekti“ i slično, pa pošto ne znamo šta se u tekstu kaže, od koristi nam je za donošenje suda ko, odnosno kakav čovek se oglašava.

SIPANJE U PRIVATNE DŽEPOVE

Jer, vreme je da se popu kaže pop, a bobu bob. Slušamo ih, Šoškića i druge Šoškiće i Šojiće – sada po pravilu u vrhu privatnih konsultantskih kuća, na univerzitetskim katedrama, u upravnim odborima inostranih banaka – koji su ta mesta i svoj materijalni status zaslužili muljanjem sa tajkunima i stranim kompanijama u vreme privatizacije.

Sada se javljaju kao kritičari aktuelne vlasti, pomoćnici opozicije u rušenju vlasti jer džabe konsultantska i profesorska mesta – prave pare su za njih u vlasti. Računaju na naše kratko pamćenje i na galamu, da se ne setimo da su oni menjali zakone Srbije da bi pogodovali Rio Tintu i drugim kompanijama koje su pokazivale interes za naše rudne sirovine.

Pazite, Dejan Šoškić ne kaže da ne treba ovoriti rudnik litijuma! On se samo naprasno osvestio i tvrdi da je za državu isplativije da sami kopamo litijum, umesto da dovedemo međunarodnu kompaniju.

To je ista logika koja bi bila protiv fabrike automobila Ilona Maska u Srbiji, jer je bolje da sami napravimo svoju „teslu“ i da je prodajemo. Odgovor je prost: to ne umemo, ne možemo… Između ostalog zato što je Šoškić u svoje vreme kredite sipao u privatne džepove umesto da ulaže u razvoj države… I na kraju: ko god, kao što to čini Dejan Šoškić u svom autorskom tekstu, kaže da su razvojni potencijali Srbije čist vazduh, netaknuta priroda i etno-turizam, ili je šarlatan ili neznalica.

U vreme kad je on bio u vrhu finasijskih vlasti u Srbiji, bilo je planirano da se u Žagubici – u netaknutoj prirodi - podigne luksuzni hotel, gde bi dolazili stari Japanci da umru na čistom vazduhu, a urne sa njihovim pepelom avionom bi se slale u njihovu domovinu. A sad bi da sam pravi fabrike električnih automobila!

Bonus video:

RINA Ovo je pravi Srećko Šojić: svi ga vuku za brkove i pitaju da li su pravi