U SMRDLJIVOM GLIBU Savu uvek bliži stranci od Goraždevca i Gračanice! Od KiM brine samo za Prištinu odakle ležu ROKFELEROVE PARE
Foto: Beta/Milan Obradović, EPA/Georgi Licovski

Pređena i poslednja granica niskosti

U SMRDLJIVOM GLIBU Savu uvek bliži stranci od Goraždevca i Gračanice! Od KiM brine samo za Prištinu odakle ležu ROKFELEROVE PARE

Politika -

Taman kad pomisliš da nema dalje, da su ovog puta konačno došli do dna, vidiš Sava Manojlovića kako ti maše odozdo, stojeći do kolena u smrdljivom glibu. Blesavo se smeje i dovikuje: „Vidi meeee! Ima li ko kao ja?“

U svojim uspomenama na službovanje u jugoslovenskoj ambasadi u predratnom Berlinu, Miloš Crnjanski kaže da bi za ono što je naš tadašnji poslanik Živojin Balugdžić govorio o majci kralja Petra - da je majka nekog savamalskog nosača - dobio čakiju u stomak, a pošto je krunisana glava – nikom ništa. U savremenom evropskom pravu taj je princip ugrađen u član zakona koji nalaže „povećanu toleranciju javnih osoba na uvrede i klevete“. Kao, učesnici u političkom životu dužni su da otrpe i ono što obični građani nisu.

VREÐANJE VUČIĆEVE PORODICE

Uzdajući se u toleranciju Aleksandra Vučića, opozicija ga godinama najgadnije vređa. I ne samo njega, već i članove njegove porodice, koji, ovo je važno, NE potpadaju pod onaj famozni član evropskog zakona...

Svašta smo čuli o predsedniku naše države, a pre neki dan onaj nesrećni Ćuta na Šolakovoj Novoj kazao je da se Vučić „us*ao“!

Greh je odmah posle Ćute citirati Hegela, ali tako se namestilo. Veliki filozof je rekao da niko ne može da preskoči sopstvenu senku, da se ne može odmaći od svoje suštine, pa ni Ćuta ne može u javnom životu da dosegne visinu od one koja mu je data rođenjem i vaspitanjem.

Ali -i to je razlog zašto ovo pišemo - još niko u Srbiji nije u političkom obračunu sa Vučićem kao argument uzeo ono što o njemu kažu albanski političari i pišu albanski mediji na Kosovu!

To, prosto rečeno, ne biva!

Zamislite konferenciju za štampu nekog opozicionog političara:

- Tražimo opoziv Aleksandra Vučića jer Aljbin Kurti za njega kaže da je balkanski kasapin, a Hašim Tači da je zbog njega ušao u OVK!

E, sad je i ta granica niskosti pređena!

Savo Manojlović je na svom Tviteru objavio crtež u boji mlade kosovske instragramuše na kojem se Vučić i Kurti ljube u usta. Crtež je Ermira Murati, rođena 2001. godine, donela u Beograd na poklon festivalu „Mirdita – Dobar dan“, zakazanom za Vidovdan, pa zabranjenom.

Iznad crteža je Savo Manojlović napisao: „Ostaće zapisano u istoriji da je Kurti hapsio Srbe zbog ‚Nema predaje‘, a da ih je Vučić hapsio zbog natpisa ‚Nećeš kopati‘.“ Pre nego što se jave „stručnjaci“ koji će crteže proglasiti umetnošću, da kažemo: Ne, to nije umetnost! To je čista provokacija sračunata na skupljanje klikova devojke koja se u javnosti predstavlja kao „Orange Girl“, i koja je rođena na Kosovu kad je ogromna većina Srba sa njega već bila proterana.

Uostalom, ako je Orange Girl osetila potrebu da govori o odnosu Srba i Albanaca, zar nije bilo prirodno da sliku izloži u Prištini, a ne da je pošalje u Beograd, organizatorima festivala koji se svake godine posipaju pepelom zbog „nepravednog odnosa Srbije prema Kosovu“, a nikada im nije palo na pamet da u Prištini, prilikom uzvratne posete, primete da među domaćinima „festivala pomirenja“ nema ni jednog jedinog Srbina osim gostiju iz Beograda!

Savo Manojlović to ne mora da zna. Mi čak verujemo da ne zna. Iako je Srbin sa Kosova čija je porodica izbegla 1999. godine, on za problem Kosova i Metohije nikada do sada nije pokazivao nikakvo interesovanje. Bliži su mu uvek bili Rusija, Kina, Ukrajina, Engleska, SAD... nego Goraždevac, Gračanica, Mitrovica.

Osim Prištine, moramo da dodamo! Jer u Prištini je Haki Abazi, programski direktor za Zapadni Balkan u Rokfeler fondaciji, koja ističe da poseban akcenat stavlja na delovanje na Zapadnom Balkanu i u južnoj Kini i koja je, prema svima dostupnoj dokumentaciji, jedan od glavnih finansijera Sava Manojlovića. (Drugi je Soroš.)

A ŠTA JE S MALTRETIRANJEM SRBA?!

Ali manimo sliku, navlakušu za klikove, veći Savov problem je ono što je sam smislio i napisao. Ono o Kurtijevim i Vučićevim hapšenjima. Pa Savu, letošnjem kandidatu za vođu opozicije i predsednika Srbije (ej, bre!), privođenje trojice „ekoloških aktivista“ koji su maltretirali novinarku u Prokopu isto je kao Kurtijevo višegodišnje maltreriranje Srba: hapšenje za navodne zločine počinjene pre 25 godina i njihovo zversko premlaćivanje... ukidanje dinara, registarskih tablica, upadi u pošte, ograničeno kretanje, otimanje zemljišta za izgradnju policijskih punktova... Kurti je Srbima na KiM uzeo pravo na koliko-toliko normalan život, a Savo Manojlović to poredi s privođenjem tri odrasla muškarca koji su maltretirali jednu ženu?

I još nam maše sa dna, do kolena utonuo glib. I smeši se.

Smejemo se i mi, jer izgleda tako srećno, a ne zna da ga od ovog smrada ništa neće oprati.

Ni Kurti ga neće poljubiti...

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track