Kupuje i prodaje!

To je ono što Dragan Đilas celog života radi.

I kao oni što nakon preseljenja u grad bure sa kiselim kupusom drže u kupatilu i misle da svi tako rade, pa kad odu u goste njuškaju naokolo i raspituju se kako se to kod drugih ne oseća u stanu… Đilas misli da ceo svet funkcioniše na isti način. Da je sve na prodaju, i da sve može da se kupi.

Jer jedino se trenutnim zastojem moždanih funkcija ili takvim stavom može objasniti njegovo otvoreno pismo Kristoferu Hilu u kojem je američkog ambasadora optužio da je "na Vučićevom platnom spisku".

Predsednik Stranke slobode i pravde i samozvani predvodnik srpske opozicije nije ni mogao drugačije.

Đilas ne zna šta su to "dužnost", "profesionalizam", "lojalnost" i "rodoljublje", sve ono što karakteriše diplomate od karijere, bilo da su američki, srpski, islandski… ili čiji već.

Na javnu scenu je zakoračio u nesrećnim godinama tranzicije i okoristio se svojim položajem gradonačelnika i ministra, ali su mu principi na kojima počiva istinsko političko delovanje ostali nepoznati. I takav, u osnovi neuk, on godinama istupa u javnosti, formira stranke i koalicije, nešto predlaže, nešto zahteva, slabijima preti a jače moljaka, i gleda koga jeftino može da kupi i kome skupo može sebe da proda.

Poražavajuće je saznanje da "lider srpske opozicije", pretendent na najviše položaje u zemlji, nema svest o tome kako funkcionišu SAD i njena diplomatija.

Njemu ni posle toliko godina (istina uzaludnog) bavljenja politikom, nije jasno da ambasadori koje u svetske prestonice šalje Vašington striktno sprovode politiku Stejt departmenta, i da nikakvog odstupanja nema i ne može biti. Kao što nema mesta ni ličnim simpatijama ni navijanju. Drugačije rečeno: sva ona šlihtanja i podilaženja ambasadorima i nade da će ih oni instalirati na vrh piramide vlasti – sve je to bilo džabe. Žali bože izlizanih kolena na pantalonama!

Istorija Đilasovih platnih spiskova čini skoro šestinu "Izveštaja o pritiscima i kontroli medija u Srbiji" koji su 2011. sačinili Verica Barać i Savet za borbu protiv korupcije Vlade Srbije. U njemu je objašnjeno da je Đilas je, zahvalujući vezama sa rukovodstvom RTS, vrlo jeftino – za desetinu vrednosti - kupovao vreme za oglašavanje, i skupo ga, sa monopolskih pozicija, stečenih opet zbog veza sa RTS, prodavao. Jedan platni spisak za jeftinu kupovinu, drugi za skupu prodaju. To što je ostao na slobodi nije čak ni stvar nedostatka dokaza, već nedostatka volje da se korupcija goni!

On je čak i stranku sebi kupio! Na platnom spisku "Multikom grup", u kojoj je jedan od suvlasnika Dragan Đilas, nalaze se Marinika Tepić, potpredsednica SSP, Aleksandar Bijelić, jedan od Đilasovih najbližih saradnika, Dušan Nikezić, član SSP, ali i Saša Vukadinović, bivši direktor BIA i Đilasov blizak prijatelj.

O prodaji Draganu Šolaku da i ne govorimo. Svoje opoziciono političko delovanje Dragan Đilas bez ostatka stavio je u službu poslovnih interesa vlasnika N1, Nove, Danasa, Radara… Prošlogodišnji zahtevi protesta "Srbija protiv nasilja" svodili su se na traženje rekompozicije medijskog prostora u Srbiji i popravljanje tržišne pozicije Šolakovih televizija!

Zato njegova zaumna, i u osnovi nevaspitana, poruka Kristoferu Hilu, ne čudi. Dragan Đilas pošao je od sebe i uverenja da je svaki čovek na prodaju.

Ali, kad se tako pristupi politici, u njoj ne ostaje mesto za program, ideje i ciljeve – sve ono čime se kod građana konkuriše za poverenje i podršku.

Zato Dragan Đilas i prolazi na izborima tako kako prolazi.