Niko, ni pojedinac, ni država, no može mimo sveta. U odnosu na druge procenjujemo sebe, merimo jesmo li bolji ili gori, kao što i nas svet ocenjuje, prihvata ili odbija. Naravno, niti su sve te ocene objektivne, niti ih sve treba uzimati u obzir. Ali, neki etalon mora postojati. Pojedinac bira nekog s kim će da se poredi po lepoti, snazi, bogatstvu, znanju… a država, opet, ulazi u saveze, paktove, asocijacije... sa zemljama čije vrednosti i ciljeve deli.

Srbija je tako odabrala Evropsku uniju, odlučila se za članstvo u njoj. Time je stavila do znanja i da ocene organa i funkcionera ove zajednice država smatra relevantnim i bitnim za procenjivanje svog razvoja i određivanja svog položaja u svetu...

Sve ovo je opštepoznato, bar intuitivno razumljivo svakom ko je iz Poznavanja društva u školi imao dvojku, i lišeno je svakog političkog ili ideološkog stava. Zašto onda ponavljamo?

Zbog Dragana Đilasa, koji je po završetku posete predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen Beogradu ovoj najvišoj funkcionerki administracije EU uputio nevaspitano i besmisleno pismo.

Šta je zabolelo ovog srpskog opozicionara koji pretenduje na najviše funkcije u državi?

- Srbija je snažno posvećena evropskoj budućnosti. Jedna ste od najnaprednijih zemalja u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Pokazali ste da možete da ispunite neophodna merila, ali i da ste posvećeni sprovođenju reformi, posebno u oblasti vladavine prava i demokratije. Dokazali ste da vaša dela prate vaše reči – rekla je na rastanku Fon der Lajen domaćinu Aleksandru Vučiću.

WhatsApp Image 2024-10-25 at 15.42.40_7a8c9a57.jpg
Petar Aleksić 

Đilas, naime, sasvim drugačije sudi o politici Srbije i njenom predsedniku, i zbog toga je izvređao predsednicu "vlade EU": da je glupača koju je Vučić prevario, bezobzirna jer ne vodi računa o interesima građana Srbije, da je korumpirana, neobaveštena… i da se zato njena ocena rezultata Vučićevog predsednikovanja ne računa. (Nećemo navoditi ono što je Đilas pisao, niti šta je Ponoš rekao na istu temu, jer je njihov rečnik ispod svakog nivoa civilizovane komunikacije. Da ono što pišu u obraćanju predsedniku Srbije kažu nekome u kafani, fasovali bi pikslu u glavu!)

U čemu je problem sa ovakvim Đilasovim stavom?

Najkraći bi odgovor bio "U čemu nije?", ali da pojasnimo.

Evropska unija i njene institucije sve do skoro bile su adresa na koju je Đilas slao žalbe na Vučića, i dostave da je ovakav i onakav, sve u cilju da se on domogne vlasti. Šolakovi mediji na velika zvona objavljivali su svaku kritiku srpskog predsednika izrečenu od pojedinih evroparlamentaraca, vođenih svojim političkim simpatijama ili finansijskim interesima. Sad, odjednom, puj-pike, ne važi! EU se ne pita, njeni se stavovi ne računaju!

Ne računa se ono što je rekla Fon der Lajen, ni ono što su kazali dva dana pre nje u Beogradu poljski i grčki premijer Donald Tusk i Kirjakos Micotakis!

Pa ko se, Đilase, računa? Šenah, Šider, Fon Kramon, Grošelj?

Našoj javnosti sva su ova imena poznata – istakli su se u komentarima protiv Srbije. Doduše, u Prištini ih znaju i cene mnogo više…

Koga ćemo da pitamo kakva je Srbija?

Jer posle Đilasovog odbijanja da prihvati ocenu predsednice Evropske komisije kao objektivnu, ima samo jedan korak dalje: da u kritici Vučića citira Aljbina Kurtija!

Misao citirana na početku ovog teksta na neki način podudara se sa narodnom poslovicom: "Ako ti ceo svet kaže da si pijan, lezi pa se valjaj!"

Muka je kad se valjaš u blatu, a nisi pijan!