Slušaj vest

Šta smo to imali juče?

Oni koji su se žalili da im nikad nije svanuo 6. oktobar svojski su bili zalegli da nikome u Srbiji ne svane 16. mart. Da na jučerašnji dan sve zastane i da računanje vremena počne iznova. Ali ne biva!

Srbija će nastaviti da se razvija brzo, ali bez prekida i skokova izazvanih revolucijama, bezbojnim, anemičnim ili obojenim.

Veliki skup po opštoj oceni protekao je uz tek nekoliko izolovanih incidenata. Država i svi njeni organi, u prvom redu službe bezbednosti, položili su ispit pred očima domaće i strane javnosti koje su očekivale - naša sa strahom, ona druga, pogotovo u susedstvu, sa zluradošću - eskalaciju nasilja nalik na onu na Majdanu u Ukrajini 2014. godine. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da sami učesnici skupa u ogromnoj većini nisu bili protiv nasilja i da u svakom momentu nisu ostali dostojanstveni.

To, međutim, nikako ne znači da je jučerašnji skup prošao bez odjeka.

Rukovodstvo države razumelo je poruke koje su mu uputili građani izašavši na ulice u tolikom broju. U obraćanju neposredno nakon završetka okupljanja, predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je korenite i neodložne promene u državi.

Studenti će, sa svoje strane, koliko danas ili sutra, morati da odluče o daljoj sudbini svog protesta i nastavku školovanja. Činjenica da među njima ima različitih grupa, pa i politizovanih i stranački aktivnih, onemogućava u ovom trenutku predviđanje njihove odluke.

Naravno, ima i onih koji juče ništa nisu naučili, jer nisu razumeli gradivo. To su opozicione stranke. Možda bi, zapravo, trebalo da prestanemo da govorimo o "strankama", jer nema dokaza da Dragan Đilas, Zdravko Ponoš, Miloš Jovanović... i ostali uopšte imaju članstvo i sledbenike, osim poslanika u Narodnoj skupštini koji su tamo zbog para, ne zbog rada za opšte dobro, što su nedavno i pokazali. Imamo u javnom prostoru "opozicione lidere" čiju je jalovost i nesposobnost studentski protest do kraja ogolio.

Svako je od nas bar jednom video kako se čopor pasa, posle besomučnog lajanja, odjednom smiri i povuče, a samo najmanji među njima okrene se i zakevće još jednom, kao da hoće da pokaže da je i on neko. Tako se sinoć, kad je sve završeno, oglasio Zdravko Ponoš, lider partije SRCE (!) da Vučića optuži da je "protiv demonstranata pucao iz zvučnog topa"!

Inspiraciju je našao u teoriji zavere na Tviteru, a da se iz takvog topa "puca", njegov je generalski doprinos. Pošto i sve shvata sa zakašnjenjem, jutros mu se pridružio i Srđan Milivojević, lider DS (!), i sad je već jasan dalji pravac opozicionog delovanja - probiće nam uši "zvučnim topom"! Ako neko u ovoj zemlji sprečava njen napredak, onda su to ovi likovi koji zauzimaju mesto pravoj opoziciji sa idejama konkurentnim onima koje ima vladajuća stranka. Đilas i društvo nalik su na nikom potrebne krntije ostavljene na parkingu - samo zauzimaju mesto i služe da se ispod njih skuplja lišće i pretvara u trulež...

Ima, naravno, i osoba i institucija za koje posle jučerašnjeg skupa ništa neće biti isto.

U prvom redu to je grupa novosadskih studenata koja je planirala upad u RTS, napad na policiju Molotovljevim koktelima i šipkama i podsticanje mase na juriš. Predsednik Srbije najavio je da ćemo uskoro saznati i s kim su bili povezani - od drugih sličnih organizacija do pojedinaca u Vojsci Srbije i na Univerzitetu u Beogradu, o čemu su govorili na sastanku 12. marta.

I kad je reč o Beogradskom univerzitetu, teško je oteti se utisku da su najveći gubitnici u ovom trenutku baš oni, a najveći među njima rektor Vladan Đokić. Ili bi tako bar trebalo da bude... Rektor se, prosto rečeno, zaigrao - kladio se na pogrešnu stranu, i u tu opkladu uložio i ono što nije njegovo: budućnost studenata o kojima mu je povereno staranje.

I on i dobar deo profesora svrstali su se uz jednu političku opciju, gotovo otvoreni pledirajući za "obojenu revoluciju". U svom su angažmanu na toj strani išli toliko daleko da su sabotirali ili otvoreno odbijali svaki pokušaj dijaloga vlade sa studentima u cilju deblokade fakulteta. Jer, šta je, ako ne sabotaža, formiranje nekakvih komisija za utvrđivanje ispunjenosti studentskih zahteva u trenutku kad su zahtevi ispunjeni... i njihovo odugovlačenje sa izveštajem?

U gubitnike su se svrstali - tačnije, tamo su i ostali - Šolakovi mediji, koji su se takođe kladili na uspeh "obojene revolucije". Poslednjih meseci oni su se pretvorili u biltene studenata blokadera, da bi s približavanjem 15. marta njihovi sadržaji imali samo jednu funkciju - pumpanje za prevrat. Danima su sejali paniku najavljujući "Vučićeve falange nasilnika", i krvoproliće koje će izazvati vlast. Gde su vam sada "dobrovoljci s Kosova koji su organizovali napad u Banjskoj", koje ste "videli" u Beogradu 14. marta? Videli ste i "crvene beretke" koje će napasti studente, a prećutali da sada imaju po sedamdeset godina? Pumpali ste i pumpate laži! Hrvatske medije ovog puta nećemo pominjati - neka ih izjeda sopstvena žuč...

Da podvučemo crtu: studentsko okupljanje 15. marta bilo je najbrojnije do sada i proteklo je, zahvaljujući u prvom redu učesnicima, potom studentskoj redarskoj službi i pripadnicima bezbednosnih službi i i policije u savršenom redu, uz nekoliko izolovanih incidenata.

Pametni će iz jučerašnjeg dana izvući pouku i nastaviti svoj rad u skladu s njom. Ovi drugi nastaviće tamo gde su i bili - nigde!

N.N.