Slušaj vest

U večernjim satima 24. marta 1999. godine, tačno pre 26 godina, ukupno 19 zemalja članica NATO, udružene u zločinačkom poduhvatu, započele su agresiju na malu, ali suverenu i junačkom istorijom sazdanu zajednicu Srbije i Crne Gore, u tim danima pod zvaničnim imenom Savezna Republika Jugoslavija.

Ministarka državne uprave i lokalne samouprave Jelena Žarić Kovačević podsetila je da je NATO punih 78 dana i noći, koristeći svu raspoloživu silu i snagu, pa i zabranjeno nekonvencionalno oružje, nemilosrdno pokušavao da slomi slobodarski duh srpskoga naroda.

- Nisu gađali samo vojne ciljeve, već su se zverski ustremili na porodilišta, gradske četvrti, mostove, vozove, pijace... Ubili su u besu 79 dece, a mala Milica Rakić simbol je stradanja. Sa albanskim teroristima iz zloglasne OVK i regularnom vojskom Albanije ubili su 108 mladih branilaca granica domovine na Košarama. Svaki naš borac zlatnim slovima je upisan u večnost! Stupali su pod imenom i zastavama herojskih 125. i 37. motorozovane, 63. padobranske, 250. raketne brigade, i svih dugih, odlikovanih ili ne, jedinica Vojske Jugoslavije, koje su se silovito suprostavile neprijatelju - navela je ministarka:

- Svoje krvave tragove NATO agresori ostavili su u svakom srpskom gradu. Rane nikada neće zaceliti. Na kuće su nam zaboli crne barjake. U zemlju su posejali, a vazduhom raspršili osiromašeni uranijum i razmotali jezive trake upozorenja na kasetne bombe.
Savet bezbednosti UN im nije dao dozvolu ni da polete, a kamoli da iz vazduha sruče tone sanduka smrti i da iz pravca mora, stotinama kilometara daleko od svojih meta, ispaljuju razorne projektile. I sve su to, njih 19 "velikih", činili naspram jedne male i suverene zemlje da bi Albancima na Kosovu i Metohiji darovali nešto što na ovim prostorima nikada nisu imali - državu! I dvadeset i šest godina kasnije svi oni moraju da znaju, što se Srbije tiče - neće je nikada imati!