Najčešće dolazimo peške ili taksijem, što nam oduzima i vremena i novca. Taksi do škole košta 250 dinara za pet kilometara puta, kaže Momčilo Marcikić, učenik Srednje poljoprivredno-prehrambene škole

Linija gradskog prevoza u Somboru ne saobraća već više od 15 godina! Drugim rečima, srednjoškolci, đaci putnici sa sela, kao i starije osobe kojima je potreban pregled kod lekara prinuđeni su ili da idu pešice kilometrima, ili da mole nekog da ih preveze.

Snalazi se kako ko ume i zna, pa tako Momčilo Marcikić, učenik Srednje poljoprivredno-prehrambene škole u Somboru, svakodnevno putuje iz Stapara autobusom do somborske autobuske stanice, a odatle kako uspe.
- Najčešće dolazimo peške ili taksijem, što nam oduzima i vremena i novca. Taksi do škole košta 250 dinara za pet kilometara puta. Najveći je problem kad idemo kući jer sa sedmog časa moramo da se tražimo, a treba nam 45 minuta do autobuske stanice - kaže Momčilo za Radio-televiziju Vojvodine.

Gradski prevoz bi bio najbolje rešenje za zaposlene i najveći broj učenika u Srednjoj poljoprivrednoj školi, koji su većinom putnici iz Stanišića, Kljajićeva, Telečke, Doroslova. U nedostatku linije gradskog prevoza Somborci najčešće koriste taksi prevoz.

Za te potrebe, kako je rekao za RTV, Dobrivoje Kosorić izdvaja od 800 do 1.000 dinara dnevno. Linije gradskog prevoza prevoznika „Severtransa“ ne saobraćaju već više od 15 godina, a razloge zbog kojih ne saobraćaju RTV nije dobio od nadležnih.


E.K.