KAKO IZGLEDA KADA SPASIOCU GORSKE SLUŽBE ZAZVONI TELEFON? Dušan otkriva: Kada dobiješ poziv za intervenciju, jedna stvar se MOMENTALNO RADI
Na planinskim visinama, gde je priroda najlepša, ali i najopasnija, postoji tim ljudi čija hrabrost i posvećenost ne poznaju granice. Gorska služba spasavanja Srbije, osnovana 1952. godine, nezaustavljiva je u svojoj misiji da spasi živote onima kojima je pomoć najpotrebnija. Ova organizacija, koja broji samo najposvećenije planinare i spasioca, deluje u trenucima kada je ljudski život u pitanju, na najtežim i najopasnijim mestima, bilo da su to zimski tereni Kopaonika ili zabačene litice stena. Dušan Mišić, spasilac Gorske službe spasavanja otkriva šta je GSS, šta sve nosi sa sobom odgovornost spasioca i kako se kontrolišu emocije i adrenalin kada zazvoni telefon.
Na Kopaoniku, spasioci su uvek prisutni, ali njihova misija nije ograničena samo na skijaške staze. Njihov rad obuhvata vertikalne uslove, jame, stene, brze vode, a tu su i opsežne pretrage za nestalim osobama. Spasioci Gorske službe nisu samo stručnjaci za tehniku, oni su ljudi sa velikim srcem, ljudi koji se ne boje izazova, spremni da pomognu kada drugi ne mogu da se snađu.
"Ovde su spasioci koji su obučeni za spasavanje na uređenim skijaškim terenima. Međutim, postoji još mnogo drugih domena spasavanja kojima se služba bavi, a to su: spasavanje u vertikalnim uslovima, u jamama, stenama, helikoptersko spasavanje, spasavanje na brzim vodama, spasavanje u opštim planinskim uslovima, pretrage za nestale osobe i mnoge druge. U svim ovim oblastima, služba se stalno razvija i usavršava prema svetskim standardima. Ja sam ovde spasilac na uređenim skijaškim terenima, vozim sanke, a tu su i druge kolege koje su na skijama. Pokrivamo celu planinu i pružamo prvu pomoć, kao i zbrinjavanje povređenih. Nisu to samo osobe koje se povrede na skijalištu, već i oni koji se izgube usred guste magle, ili odu van skijaških staza. I u takvim situacijama izlazimo na teren, pomažemo i transportujemo ih na sigurno", objašnjava Mišić.
Samo oni najspremniji i najposvećeniji mogu da prođu obuke i testove za spasioca Gorske službe spasavanja. Kroz fizičku spremnost, skijaške veštine i osnovnu obuku iz prve pomoći, spasioci postaju ljudi od poverenja, onima kojima se život poverava u najkritičnijim trenucima.
"Kada izađe konkurs, potencijalni spasioci, koji žele da postanu deo naše službe, prijavljuju se putem online formulara i pišu svoju biografiju. Akcija je usmerena na osobe čije je prirodno stanište planina i koje su aktivne u planinskim uslovima, speleologiji i alpinizmu. To je osnovna selekcija koja omogućava obuku kandidata. Nakon što popune formular, instruktorski tim pravi selekciju kandidata. Zatim, određeni broj kandidata se poziva na glavni deo kursa, gde provode nekoliko vikenda, obično oko 15 dana u planini. Tada uče osnovne tehnike spasavanja, orijentacije, prve pomoći, evakuacije sa žičara i mnoge druge veštine koje spasilac mora da savlada. Nakon položenih testova, dolaze na planinu da prođu tečajski period, gde uče planinu, savladavaju tehnike skijanja i na kraju to znanje moraju da pokažu pred instruktorima skijanja. Tek tada se može reći da su spremni za spasioca na skijaškim terenima", objašnjava Dušan.
Svaki dan je drugačiji, povrede su nepredvidive, a emocije, kako kaže Dušan, moraju ostati po strani.
"Kada dobiješ poziv za intervenciju, moraš potpuno da isključiš svaku dozu adrenalina i svaku emociju prema povređenoj osobi. Tada moraš da budeš koncentrisan na ono što radiš, da razmišljaš o procedurama i zbrinjavanju osobe. Nakon zbrinjavanja, transportuješ povređenog u trauma centar. Nakon toga, ostvaruje se kontakt sa povređenim kako bi se proverilo njegovo stanje i proces oporavka, ali prvi pristup povređenom mora biti bez emocija, smiren, bez uzbuđenja i adrenalina. To je posao u kojem je hladna glava, smirenost i profesionalizam najvažniji", zaključuje Dušan.
Kurir.rs/Telegraf
"VOLJU NARODA NEĆE PROMENITI JER JE ONA ISKOVANA U RATOVIMA, STVORENA MAČEM I OGNJEM" Vučić: Džaba im stotine aviona, kad nisu znali šta je junačko, srpsko srce