Američki glumac Džek (Željko) Dimić ovogodišnji je gost Sarajevo film festivala. Mladić s Kozare ceo život maštao je da bude glumac. Nakon što je tri puta odbijen na FDU u Beogradu, rat ga je preko Mađarske i Češke odveo u Švedsku. Posle osam meseci gostoprimstva na severu Evrope, vraća se u Prag, odakle kao "Holanđanin" odlazi u Ameriku. Na Institut Li Strasberg primljen je na klasu Majkla Margote, a danas je sve ostalo istorija. U Srbiju ga vraća nova serija "Nobelovac", koju ćemo gledati od oktobra na RTS.

foto: Nemanja Nikolić

Gledali ste s publikom prvu epizodu. Kako vam se dopala?

- Prvi put gledam materijal i mislim da je pre svega kinematografski veoma dobra. Priča jednostavno drži pažnju od početka do kraja. Radi se o zanimljivoj seriji koja će privući pažnju ne samo u Srbiji već i u regionu.

Može li doći do Amerike?

- Ne znam koliko su oni upućeni u tematiku i uopšte u lik i delo Ive Andrića, jer Nobelova nagrada koju je dobio već je odavno zaboravljena tema. Međutim, treba podsetiti svet da pripadamo narodu koji je iznedrio takva divna imena od Nikole Tesle preko Pupina do Andrića.

foto: Gordan Jović/ Rts

U seriji ćemo videti ne samo kako je bio dobar diplomata nego i opasan ljubavnik. Da li ste to znali o Andriću?

- Iskreno, nisam. Kad sam dobio scenario, jer mi je ponuđena uloga Nenada Ivanovića, prvog supruga Milice Babić, kasnije žene Ive Andrića, bio sam malo zatečen tom informacijom. Naravno, odmah sam se bacio u istraživanje tog dela njegovog života, jer je povezano sa životom mog lika. Nenad i Ivo su bili prijatelji još iz Berlina. Andrić je bio ambasador Kraljevine Jugoslavije, a Nenad Jovanović je bio ataše za štampu u vreme pred Drugi svetski rat. Andrić je bio samo čovek od krvi i mesa. Ne mogu da mu sudim.

foto: Printscreen

Igrate Nenada, koji se vraća iz logora. Gde ste pronašli inspiraciju za tu ulogu?

- Imao sam sreću da se na "Strasbergu" četiri godine bavim jednom od tematika koja se zove "sense memory", ne znam kako se prevodi ovde, verovatno kao "emotivno pamćenje" ili "pamćenje čula". Glumac četiri godine na akademiji uči sve ono što mu je potrebno, što se zove kutija za alat, da je ima kad dođe vreme za profesionalno bavljenje ovim divnim zanatom. Znate, nikad nisam bio u logoru, nikad u Dahauu ili nečemu sličnom, ali pomoću tog alata glumac priziva sve što mu se desilo u životu, u ovom slučaju u negativnom kontekstu. Svi smo se mi na neki način mučili u životu. Eto, ja jesam, ja sam privatno prošao kroz trnje da bih došao do prilike da radim ovaj posao, tako da sam koristio svoje bolno životno iskustvo da bih bio ubedljiv u liku Nedela Jovanovića, koji je patio u logoru.

foto: Nemanja Nikolić

Vraćate se nakon premijere serije "Nobelovac" u Ameriku.

- Počinjem da snimam novi film "Scorned" u Detroitu. Igram glavnog negativca Džerarda iz Nju Orleansa, on je serijski ubica i to je sve što vam mogu reći. Snimio sam nedavno i film "Pohota", gde igram američkog profesora. Film stiže krajem godina u naše bioskope.

foto: Goran Mehkek / imago stock&people / Profimedia

Jezik je najveća barijera Samo Goran Višnjić i ja igramo Amerikance

Šta je najteže našim glumcima kad odu u Ameriku?

- Jezik je najveća barijera. Gotovo 99 odsto naših ljudi obično igra Ruse, Hrvate, Albance, Srbe, Čehe, Slovake... Imao sam sreću da budem njihov student, ali i imam američko ime Džek. Trebalo mi je 12 godina da u seriji "Havaji 5-0" odigram ulogu Rendija Torpa, koji je rođen i odrastao u Džerziju. Goran Višnjić je, pored mene, jedini čovek iz bivše Jugoslavije koji je igrao američke uloge. Najzahvalniji sam svojim profesorima, koji su bili strpljivi sa mnom. Moja divna profesorka dikcije Li Dilan je na prvom našem susretu rekla da sam jedan od najgorih slučajeva koje ima, da je moj engleski katastrofalan, pogotovo izgovor. Ipak, njenom divnom tehnikom ponavljanja, a ona je inače radila sa Gerijem Oldmanom, uspeo sam da dođem na nivo da igram Amerikance.

Bonus video:

Kurir Uliks Fehmiu na Sarajevo film festivalu