"Ostali smo bez jednog od najplemenitijih i najumnijih sinova Srbije" Manjo Vukotić o druženju i saradnji više od pola veka s Ljubom Simovićem
Otišao je još jedan divan čovek i prijatelj. Veliki čovek. Veliki pisac. Pisac koji je ostavio u nasleđe srpskoj kulturi neprolazne pesme, drame svetskog prestiža, zapise i eseje o svim lomovima u društvu poslednjih decenija
Akademik i jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisaca Ljubomir Simović(1935-2025) preminuo je juče u Beogradu. U istoriju naše drame uveo je putujuće glumce, sitne prevarante, prosjake i prigradske antiheroje, stvarajući od njih likove antičke snage. Govoreći univerzalnim jezikom, njegove družine iz "Putujućeg pozorišta Šopalović" i kafane "Šargan" (iz "Čuda u Šarganu") stizale su na pozornice širom sveta, na svim kontinentima osim Australije. Po njegovoj drami (poemi) Zdravko Šotra je snimio "Boj na Kosovu", a rado se i danas igra njegova "Hasanaginica".
Rođen je i odrastao u Užicu, ali je ceo radni vek proveo u Beogradu. Za vreme studija književnosti radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa Vidici. Radni vek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda.
- Otišao je još jedan divan čovek i prijatelj. Veliki čovek. Veliki pisac. Pisac koji je ostavio u nasleđe srpskoj kulturi neprolazne pesme, drame svetskog prestiža, zapise i eseje o svim lomovima u društvu poslednjih decenija. Više od šest decenija smo drugovali. Sve je nosio sa mirom, dostojanstvom i gospodštinom - i kad je govorio, i kad je pisao, i kad je sređivao i predavao rukopise za štampu. Imao sam veliko zadovoljstvo da u poslednje četiri godine izdam tri knjige s njegovim potpisom - "Odbrana Beograda" (2020), "Užice sa vranama" (2021) i "Neslana so" (2023). Planirali smo da do kraja ove godine objavimo još jednu knjigu njegovih eseja, komentara i intervjua - kaže za Kurir Manojlo Vukotić i nastavlja:
- Ostali smo bez Ljube Simovića - čoveka za ponos. Za primer. Za uzor. Mnogo je zadužio Srbiju i Srbija bi morala da mu se oduži kao jednom od svojih najplemenitijih i najumnijih sinova.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1988, a za redovnog člana 1994. godine. U okviru Akademije obavljao je dužnost zamenika sekretara Odeljenja jezika i književnosti (1990-2006). Priredio je izdanja izabranih pesama Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja, Laze Kostića, Momčila Nastasijevića, Dušana Vasiljeva, Miodraga Pavlovića, Milovana Danojlića i Branislava Petrovića, kao i knjige izabranih komedija Jovana Sterije Popovića i Branislava Nušića.
- Kao virtuoz pesničkog i dramskog izraza, izvanredan esejista i tumač umetnosti, svojim stvaralaštvom ostavio je jedan od najdubljih tragova u istoriji srpske i jugoslovenske književnosti. Njegov odlazak veliki je gubitak za Srpsku akademiju nauka i umetnosti i sveukupno srpsko društvo i kulturu - ovim rečima svoje saopštenje o smrti dragog kolege završila je pres-služba SANU.
Vreme i mesto sahrane biće naknadno saopšteni.
Video:
VUČIĆ SA DIREKTOROM MAĐARSKE POLICIJE: Poslao najsrdačnije pozdrave mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, iskrenom prijatelju Srbije (FOTO)