Film „Ljudi u oluji“ (Menschem im Sturm), uspeh kinematografije Trećeg Rajha bio je jedan od najvećih hitova u biskopima toga vremena, a samo u Zagrebu pogledalo ga je gotovo 25.000 ljudi

Dvorana Miler, zagrebačkog bioskopa Evropa nije mogla primiti sve koji su, u četvrtak navečer, želeli da prisustvuju predstavljanju knjige koje je obilovalo izrazima poput: slikokaz, samovoz, slikopis i slično. Radilo se naime o predstavljanju knjige Daniela Rafaelića „Kinematografija u NDH“.

Brojnost publike, nesumnjivo, potvrđuje kako je sve što je vezano uz Nezavisnu državu Hrvatsku i danas garant velikog interesa publike, stručnjaka, medija, te svih i svega ostalog. Naime, teško se prisetiti kada je bilo koja filmološka knjiga ili studija u Hrvatskoj predstavljana pred tako puno znatiželjnih.

Prvi promotor dr Mario Jareb ustvrdio je kako je upravo za vreme „endehazije“ postavljen temelj naše savremene kinematografije i to ponajviše zahvaljujući Marijanu Mikcu, Branku Marijanoviću i Oktavijanu Miletiću, koji su i glavni akteri ovoga istorijskog regleda. Čak je i natuknuo kako je Marijan Mikac (načelnik za film HDH), odnosno njegova biografija moguća kao vrlo zanimljiv scenario za knjigu ili film.

Dr.Ivica Šute otkrio je kako ga je ova knjiga ostavila bez daha, a njenu vrednost vidi, pre svega, u bavljenju našom kulturnom istorijom inače - nedostatno istraženoj. Milana Vuković Runjić iznela je utisak da je knjiga „Kinematografija u NDH“ izvor beskrajnog zadovoljstva u čitanju.

Autor Daniel Rafaelić stoički je podneo sve pohvale za rad na svojem ukoričenom prvencu. Građu za njega Rafaelić je strpljivo slagao kopajući po arhivima od Zagreba, preko Beča, Berlina, pa sve do Jugoslavenske kinoteke u Beogradu. A upravo zahvaljujući spomenutoj kinoteci, kako je rekao Rafaelić, svi prisutni imali su priliku pogledati film „Ljudi u oluji“ (Menschen im Sturm), uspeh kinematografije Trećeg rajha.

Pred prepunom dvoranom bioskopa, Rafaelić je film najavio kao nacistički i antisrpski, naglašavajući kako je ova projekcija prva javna projekcija tog filma nakon sedamdesetak godina. Nemci su, kazao je Rafaelić, bili oduševljeni lepotama Hrvatske i u julu '41. u Zagreb je doputovala nemačka filmska ekipa, s brojnim filmskim zvezdama Trećeg rajha, ali i cele ondašnje evropske kinematografije. Bile je tu i određenih nesuglasica između nemačke i hrvatske strane, ali nakon što su nemački producenti pristali kreirati jedan lik nadahnut osobom poglavnika Pavelića, snimanje je moglo početi. Navodno je, sam Pavelić insistirao na tome da jedan lik bude filmski uobličen po njemu, pa se tako prezime nesebičnog apotekara, koji žrtvuje vlastiti život kako bi od odmazde srpske vojske spasao nemačkog učitelja, tek u jednom slovu razlikuje od njegovog.

Film „Ljudi u oluji“ prikazuje stradanje folksdočera koje nemilice šikanira, progoni pa i likvidira starojugoslavenska vojska, sastavljena mahom od Srba. Pri tome se služi svim sredstvima, neuvijenim nasiljem, spletkama, špijunažom, ne prezajući ni od ubijanja dece. Nemci se samoorganiziraju u pokušajima da najugroženije pripadnike svoje manjinske zajednice prebace preko nemačko-jugoslavenske granice. Saveznike za to pronalaze u Hrvatu i Slovencu koji im po cenu vlastitog života pomažu.

Nakon sloma nacističke Nemačke „Ljude u oluji“ snašla je zabrana javnog prikazivanja, a protagoniste je prekrila ćutnja i zaborav.

Kraj filma izmamio je aplauz mnogobrojne publike. Nije navedeno ko je kome i ko je čemu aplaudirao.