Za opus ovog literarnog velikana i dobitnika Nobelove nagrade za književnost najvažnije je pet njegovih dela.

Gabrijel Garsija Markes ostavio je iza sebe brojne romane, zbirke priča, političke eseje i novinske tekstove, pa čak i nekoliko filmskih scenarija. Međutim, za opus ovog literarnog velikana i dobitnika Nobelove nagrade za književnost najvažnije je pet njegovih dela.

Pukovniku nema ko da piše (1961)
Markesovo prvo literarno remek-delo prošlo je relativno nezapaženo, kao deo zbirke priča koja po objavljivanju nije izazvala velik interes van hispanoameričkog kulturnog kruga. Kratki roman ili duga pripovetka, "Pukovniku nema ko da piše" potresna je slika nemaštine, poniženja i propasti starog i neimenovanog bračnog para, nekada potentnog pukovnika i ratnika, koji već 15 godina čeka na obećanu penziju. Ali to je samo okvir još veće tragedije, koja uključuje i smrt sina, moljakanja i poniženja u okolini, korupciju lokalnih moćnika i patetične pokušaje borbe petlovima; sve zajedno kao dijagnoza trulosti Južne Amerike u godinama nakon Drugog svjetskog rata.

Sto godina samoće (1967)
Sedam generacije porodice i Buendija doživelo je sve - ratove, poplave, tropske kiše koje padaju godinama, ljubavne lomove, siromaštvo i glad, moć i nadu. A sve to su Bunedije doživeli, mitskom gradiću Gabrijela Garsije Markesa, koji je mesto radnje ovog najpoznatijeg i najhvaljenijeg romana pokojnog nobelovca. "Sto godina samoće" jedna su od onih lektira za koje učenici u šoku zaključe kako je i zabavna i poučna i potresna, knjiga koja je nadrasla svog autora i postala paradigma književnog pravca - magični realizam.

Jesen patrijarha (1975)
Uhvatiti se u koštac s diktatorskom vlašću i njenim terorom jedna je od večnih tema književnosti Južne Amerike, između ostaloga zbog nepresušne inspiracije u istoriji kontinenta. Markezov literarno-politički roman "Jesen patrijarha", po mnogima najbolji piščev roman, obožavan ne samo zbog teme, nego i maestralne izvedbe baroknog stila punih dugih rečenica.

Tiranin iz "Jeseni patrijarha" kombinacija je španskog fašista Franka, kolumbijskog diktatora Gustava Pinilje i Huan Vincente Gomesa iz Venecuele, koji se u Markesinim rukama spajaju u simbol korupcije (sve)moći i društvene katastrofe koju sa sobom uvek nosi neograničena vlast pojedinca.

Ljubav u doba kolere (1985)
Magični realizam nikada nije bio tako magičan i tako romantičan kao u ovom romanu, svetskom bestseleru koji je mnogima izmamio suze na oči. "Ljubav u doba kolere" knjiga je emocija - snažnih i neuništivih. Ljubav Florentina Arise i Fermine Dasa sabotiraju njeni roditelji, životne prilike i razočaranja, razdvojenost i gorčina, ali sreća koju pronalaze u starosti pokazuje da za romantiku nikad nije kasno. Međutim, Markes nije nikad bio površan i jednoličan pisac, pa kroz lik doktora, Ferminiog supruga, stvara kompleksnu sliku latinoameričkog napretka, odgovornosti prema društvu, istovremeno sa mnogo mana, kojeg nije moguće mrzeti, nego mu se može samo diviti.

Vesti o otmici (1996)
Markesova domovina Kolumbija poznata je i kao kokainska država, u kojoj karteli često imaju veću moć od predsednika i vojske, što je za slavnog pisca naravno predstavljalo izazov na koji je odgovorio knjigom "Vesti o otmici". Reč je o publicističkom trileru koji prati istinite priče nekoliko ljudi koje su oteli ljudi zloglasnog Pabla Eskobara, šefa moćnog i na prolevanje krvi uvek spremnog Medelinskog kartela. Markes se ovom knjigom direktno suprotstavio kolumbijskim mafijašima podsećajući kako je uvek bio i odličan novinar, a "Vesti o otmici" ujedno su i oda novinarskoj hrabrosti, s obzirom na to da su na meti kartela redovito bili i kolumbijski mediji.

(Tportal)