Zaim Muzaferija, rođen da bude glumac, a nekoliko godina je proveo kao profesor nemačkog jezika, nikada nije imao petlje da napusti svoje rodno Visoko

Bosanski glumac Zaim Muzaferija, kojeg najviše pamtimo po sporednim ulogama u kojima je briljirao, a najviše po liku dede Jusufa u filmu "Ono malo duše", rođen je 9. marta 1923. godine u Visokom, u Bosni i Hercegovini, mestu koje, kako je rekao dve godine pre smrti, nikada “nije imao petlje napustiti”.

"Ja nisam mogao, nemam ja te petlje da napustim nešto gde sam rođen; ja sam ovako golem po izgledu, a vrlo mekan po nekoj duši, srcu, kako se to zove uopšte što je unutar u insanu. Ne bih mogao preboliti ove moje Ševulje, Ševulje su imanje, voćnjak mojih pradedova i mog babe, to ne bih mogao nikada napustiti. Dakle, ne bih se mogao odlučiti da napustim Visoko bez obzira na ono, što kaže naš narod: ko je na vršaju, njemu će biti i žita”.

Muzaferija se glumom počeo baviti još u gimnazijskim danima. Bilo je to, "još pred onaj rat", govorio je nekad ovaj bosanski glumac.

Nekoliko puta hapšen tokom Drugog svjetskog rata jer je bio član antifašističkog pokreta. Ljubav prema ovom zanimanju nasledio je, pričao je, od ujaka koji je bio glumac u Varešu "još u ono vrijeme kada su se samo muškarci bavili glumom". Iako, sve do '60-ih, više se bavio režijom u pozorištima širom Bosne, a na film je stigao sasvim slučajno, glumeći u filmu Veljka Bulajića "Uzavreli grad" iz 1961. za što je dobio i nagradu Pulskog festivala.

I taman kad je mislio da ga je “krenulo”, pozivi za glumu tamo '70-ih godina prošlog veka počinju da staju, pa je Muzaferija odlučio završiti fakultet, nemački i francuski jezik. Ovaj će glumac tako dugo godina biti i redovni profesor nemačkog u visočkoj srednjoj školi... Diplomom se borio protiv gladnih godina, opisivao je Muzaferija.

Zaim Muzaferija glumio je u 60 godina svoga umetničkoga opusa u 66 filmova, među kojima su Bitka na Neretvi, Žena s krajolikom, Miris dunja, Otac na službenom putu, Ovo malo duše, Kuća pored pruge, Kuduz, Savršeni krug... 60 godina svoga rada ovaj je naturščik obilježio nastupajući u pozorišnoj predstavi svog sina Jesenka Muzaferije 1001 bošnjački dan.

Na ljeto 2003, u svom poslednjem intervjuu, za Oslobođenje je kazao kako se “njegov krug zatvara” - a i pre, još 1982, govorio je u intervjuu kako je najveći jaz među ljudima onaj generacijski: “...ja to sve više osećam, valjda tome doprinosi i starost". S krajem jeseni, 5. novembra 2003, Muzaferija umire u krugu svoje porodice u Visokom.

http://www.youtube.com/watch?v=Nm5ll5pKaUc
Radiosarajevo