SPASLA JE 7.500 SRPSKE DECE IZ PAKLA JASENOVCA: Snima se film o Diani Budisavljević

O Zagrepčanki Diani Budisavljević, koja je za vreme Nezavisne države Hrvatske (NDH) spasla oko 7.500 srpske dece iz logora, snima se dokumentarno-igranog filma. Donacija evropskog koprodukcijskog fonda Euroimages od 160.000 evra dodatni je vetar u leđa ovom projektu. Glavna uloga je poverena Almi Prici, a sporedne uloge imaju Mirjana Karanović i Ermin Bravo.

Film će se zvati "Akcija D.B.", kako je svoju aktivnost zvala sama Diana Budisavljević, a radni naslov mu je "Dianina lista".

Diana Budisavljevć pomagala je srpskim ženama i deci pokupljenim u ustaškim akcijama "čišćenja terena" na Kozari, Baniji i Kordunu, ona i njeni pomagači spasli su 7.500 djece i smestili ih kod zagrebačkih porodica ili u domove i bolnice. Sastavila je kartoteku sa 12.500 kartona srpske djece odvojene od roditelja kako bi ih se jednog dana moglo ponovo da ih spoji, koja joj je odmah po oslobođenju oduzeta i negde zametnuta.

Bila je zaboravljena dok joj pred 15 godina nije objavljen dnevnik iz vremena NDH, Srpsko narodno vijeće nazvalo je po njoj nagradu za humanitarni rad, a zagrebačka režiserka Dana Budisavljević radi o njoj film.

"Ona je Austrijanka koja je svog muža Srbina Julija Budisavljevića upoznala dok je studirao medicinu u Gracu. Zajedno su živeli u Zagrebu, i nije mogla da sjedi skrštenih ruku i već od kasnog leta 1941. počela je da pomaže Srbima", istakla je istoričarka i predsednica Upravnog veća Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac Nataša Mataušić.

Dijana je uspjela u više navrata da uđe i u logor Stara Gradiška kako bi izvukla decu, usprkos pretnjama ustaškog zapovednika Jasenovca Maksa Luburića da bi mogla tu i ostati.

"Bila je svedokom groznih i mučnih situacija - od nasilnog odvajanja majki od dece, nakon čega su majke slali na prisilni rad u Nemačku, do situacije u navodnoj "dečjoj bolnici", gde su deca ležala na podu potpuno gola, u izmetu i puna muva i crva… Sve je to strašno uticalo na njeno zdravlje i ona se razboljela nakon svega što je proživela. Njen dnevnik je prvorazredni dokument o svemu tome", navodi Mataušićeva.

Decu se prvo smeštalo po zagrebačkim domovima i bolnicama i u katolički dečji dom u Jastrebarskom, međutim Dijana Budisavljević i njen bliski saradnik Kamilo Brössler shvataju da su domovi i bolnice prepuni i da je jedini spas udomljavanje u porodice, koje se odvijalo na dva načina. Prvo – ilegalno, priča Nataša Mataušić.

"To znači da su žene, građani Zagreba dolazili i iz transporta ili iz bolnica direktno izvlačili tu decu, dakle bez ikakve dozvole ustaških vlasti. Kada su ustaše videle šta se događa, onda su to zabranile, da bi opet uz borbu Diane Budisavljević i Kamila Brösslera, mimistarstvo socijalnog rada službeno 14.6.1942. donelo odluku o - kako se to tada nazivalo – 'kolonizaciji' dece u obiteljima", kaže istoričarka Nataša Mataušić.

(Kurir.rs/Slobodna Evropa/Foto Vikipedija/Printscreen)