NINOVA NAGRADA ZA ROMAN GODINE: Bez žena u finalu, a evo ko su mogući favoriti po mišljenju uglednog književnog kritičara!

Finalisti izbora za Ninovu nagradu su sedam autora, a nijedna žena, saopštio je juče žiri, koji čine Marija Nenezić, Branko Kukić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević i Teofil Pančić (predsednik).

Među imenima autora čije su knjige uvršćene u najuži izbor za Ninovu nagradu za najbolji roman 2020. godine, kako kaže naš sagovornik, književni kritičar dr Igor Perišić, nema iznenađenja.

- Osim zdravorazumske sumnje da li je moguće da nijedna žena nije napisala roman koji zavređuje da uđe u finale, ove godine nema velikih iznenađenja. Rekao bih da je bojkot Ninove nagrade doveo žiri bar za milimetar bliže poznaniju prave književnosti. Međutim, ostaće zabeleženo da verovatno najbolji roman prethodne godine, "Ostaci sveta" Igora Marojevića, nije bio u konkurenciji jer je autor dosledan u odluci da bojkotuje nagradu - kaže Perišić i dodaje:

- Ove godine nemam prognozu, već želje i jednu strepnju. Želje su da nagradu dobiju Svetislav Basara, Enes Halilović ili Vladan Matijević. A strepnja je da će se prošlogodišnji dobitnik mnogo najediti što od ponedeljka više neće biti aktuelni laureat. Iako nema novi roman, to u njegovoj privatnoj komediji apsurda ne bi trebalo da predstavlja problem. Imajući u vidu kako je krenuo s klinačkim durenjem i tužbama, očekujem da se uskoro pojavi naslov u novinama: "Saša Ilić tužio članove Ninovog žirija".

Finalisti izbora Vladan Matijević

Sedmi roman, jedna nagrada

Vladan Matijević je Ninovu nagradu osvojio za roman "Pisac izdaleka" (2004), a u trci za prestižno priznanje našao se potom još nekoliko puta, poslednji put s delom "Susret pod neobičnim okolnostima" (2016). U svom sedmom romanu "Sloboda govora" (Laguna), on kroz napetu priču o istrazi smrti istraživačkog novinara prepunoj obrta i kafkijansku atmosferu gradi širu sliku o društvenim i političkim promenama u Srbiji od kraja osamdesetih godina do danas, gde su "stare vrednosti pale, a nove se nisu uspostavile".

Svetislav Basara

Delo puno humora

Svetislav Basara, dobitnik Ninove nagrade za roman "Uspon i pad Parkinsonove bolesti" (2006), a više puta nominovan za ovo priznanje, u "Kontraendorfinu" (Laguna) nastavlja da, koristeći se humorom i hiperbolom, "demontira srpske mitove".

Narator u ovom delu je izvesni Stojković, neka vrsta "sveznajućeg vodiča" kroz zamršene istorijske okolnosti nakon Drugog svetskog rata, a bavi se, usput "razobličavajući tobožnje istorijske i biografske kontroverze", ličnostima poput Ive Andrića i Milovana Đilasa.

Bojan Savić Ostojić

Junaci romana ljubitelji knjiga

Poznat pre svega kao pesnik i prevodilac sa francuskog jezika, Bojan Savić Ostojić je pored zbirki poezije objavio i tri romana: "Punkt", "Nema oaze" i sada "Ništa nije ničije" (Kontrast).

U trećem, Savić Ostojić gradi priču oko strasnog kolekcionara knjiga i, kako to kaže književna kritičarka Tatjana Rosić, "upornog detektiva koji prati tragove propadanja svih Jugoslavija, ostavljenog ljubavnika i izneverenog prijatelja". Protagonista ove "knjige o knjigama" u potrazi za njima obilazi pijace i buvljake, a na njima nalazi i dnevnike, spomenare, crteže, koji nude alternativni pogled na sve ono što se dešavalo.

Ognjen Spahić

Jedini sporni finalista

Pisac Ognjen Spahić autor je zbirki priča "Sve to" (2001) i "Zimska potraga" (2007), a njegov roman "Hansenova djeca" (2004) nagrađen je regionalnim priznanjem "Meša Selimović". U delu "Pod oba Sunca" (Kontrast) on kroz priču o ražalovanom kapetanu JNA i njegovoj supruzi, koji žive na svetioniku na Jadranu nakon njegovog suprotstavljanja zlostavljanju ratnih zarobljenika u logoru Morinj, tematizuje malo razmatranu ulogu i krivicu Crnogoraca u ratovima devedesetih godina. Ovaj roman je i predmet polemika da li je trebalo da se nađe u izboru za Ninovu nagradu, a oponenti autoru zameraju da je sam navodio da ga je pisao na crnogorskom jeziku.

Enes Halilović

Triler iz Novog Pazara

Nagrađivani pesnik i prozni pisac Enes Halilović pre "Ljudi bez grobova" (Laguna) objavio je 14 knjiga, među kojima su i romani "Ep o vodi" (2012) i "Ako dugo gledaš u ponor" (2016). U "Ljudima bez grobova" Halilović je ispisao priču s kojom se, kako sam kaže, nosio bezmalo tri decenije. U jednom sloju, to je napeti triler prepun obrta o potrazi za serijskim ubicom iz okoline Novog Pazara, dat iz perspektive njegovog sina, ali i roman o ljubavi, sudbini i potrazi za mitskim ocem, u kom autor iznosi i važna e(ste)tička stanovišta.

Darko Cvijetić

Priča stala u stotinak strana

Pesnik, dramaturg i reditelj Darko Cvijetić pažnju šire javnosti u regionu skrenuo je svojim prvim romanom "Šindlerov lift", nakon čega mu je istoimena kompanija zapretila i tužbom zbog korišćenja imena u nazivu dela, smeštenog u Prijedor u vreme rata u Bosni.

Rat u Bosni, Prijedor, logori, vojnici JNA u sarajevskoj kasarni "Viktor Bubanj", a pre svega moralne dileme članova jedne porodice bačene u stravične okolnosti, tema su romana "Što na podu spavaš" (Književna radionica Rašić), štiva ispisanog snažnim kratkim rečenicama u knjizi od stotinak strana.

Savo Stijepović

Mesto radnje Kalifornija

Pisac iz Čačka Savo Stijepović je rukopisom "Sredozemlje" pobedio na konkursu za neobjavljeni roman i osvojio nagradu "Miroslav Dereta" 2017. godine, a sa tim izdanjem naredne godine kandidovan je i za Ninovu nagradu. Roman "Prekrasne ruševine" (Dereta) autor je smestio u Kaliforniju sedamdesetih godina prošlog veka, gde jednom uredniku stiže roman nepoznatog pisca, a on potom angažuje svog zaposlenog, kao i privatnog detektiva, da ga pronađu. Nakon susreta s tajanstvenim piscem, protagonista se upušta u druženje s marginalcima, pustinjacima, odmetnicima, hipicima, sektašima... svedočeći pokušajima da se haos vremena uklopi u harmoniju hrišćanstva, a mitologija s modernim vremenom.

Kurir/ Foto: Promo