Kako su slano, masno i slatko ukusi koje mozak instinktivno traži, a kombinacija ukusa iz čipsa nas tera da ga jedemo još

Svima omiljena grickalica čips nikada nije bio preterano obožavan od strane doktora i stručnjaka, ali najnovija teorija ga upoređuje s drogom.

Prema istraživanjima, trećina britanske dece čips jede svaki dan, a ispada da jedna osoba pojede sto vrećica godišnje.

Vrećica čipsa dnevno može imati isti učinak kao da ste popili pet litara jestivog ulja godišnje.

Majkl Mos, autor knjige "So, šećer, masnoća: Kako su nas na to navukli proizvođači hrane", tvrdi da je čips "dizajniran" kako bi izazvao zavisnost.

Mehanizam čipsa je u "ukusu u ustima", kako to zovu proizvođači, a može se uporediti osećanjem koje nastaje kada zagrizete topljeni sir.

Kako bi čips delovao, potrebno mu je dovoljno masnoće što će stimulisati trigeminal koji se nalazi iza usta i šalje signale u mozak. Kako su slano, masno i slatko ukusi koje mozak instinktivno traži, a kombinacija ukusa iz čipsa nas tera da ga jedemo još.

Čak se istražuju razni oblici "hrskavosti" i čips se označava kao "premium" (s manje masnoća ili prirodnim sastojcima), ali Mos tvrdi da je i dalje jednako opasan.

"Idealno bi bilo jesti čips dva puta mesečno, u malim porcijama", a izgleda da je jedenje čipsa u trudnoći podjednako opasno kao i pušenje.

"Nije sva hrana ista i u svemu treba biti umeren", završava Mos.