Jeziva svedočenja o tamnoj strani Majke Tereze: Život njenih časnih sestara mnoge je zgrozio "To su scene kao iz logora"
Majka Tereza, Foto: Gilles Mermet / akg-images / Profimedia

Dve strane medalje

Jeziva svedočenja o tamnoj strani Majke Tereze: Život njenih časnih sestara mnoge je zgrozio "To su scene kao iz logora"

Zanimljivosti -

Katolička časna sestra i dobitnica Nobelove nagrade Majka Tereza preminula je na današnji dan 1997. godine. Ceo život je posvetila brizi za siromašne, a dokumentarac koji je objavljen pre par godina otkrio je brojne kontroverze o njenoj smrti.

- Uspela je da stavi tačku na ratove, sprijatelji se sa predsednicima, uspostavi globalnu imperiju sirotišta i pusti bolesne zatvorenike iz zatvora. Majka Tereza, s druge strane, prikrivala je najveće ekscese katoličke crkve i činilo se da je više privlačila siromaštvo i patnje nego da istinski pomognete ljudima da je pobegnu - naveo je jednom prilikom Dejli Mejl i to nakon objavljivanja dokumentarca "Majka Tereza: Za ljubav Božju".

Na ovaj način bačeno je novo svetlo na život časne sestre, a grozote koje su tom prilikom objavljene zaledile su mnoge.

Kako navodi Si-En-En, jedan od njenih kritičara je i bivši volonter Hemli Gonzales, koji Majku Terezu nije upoznao lično, ali je ono što naziva "stravičnim ostacima njenog nasleđa" u njemu probudilo krajnje neprijatna osećanja.

Kako žive Terezine Monahinje?

Naime, nakon što je posetio ustanovu koju je ona otvorila, Gonzales smatra da je samo "problematična individua" mogla da otvori jedno takvo mesto.

Gonzales, koji se bavi nekretninama u Majamiju, rešio je da, posle finansijske krize 2008, na odmor ode u Indiju, gde je proveo dva meseca volontirajući u Domu za umiruće osobe "Nirman Hridaj" kojim upravlja red "Misionarki milosrđa" koji je 1946. Majka Tereza osnovala u Kalkuti.

Tamo ga je, priseća se, prenerazio nizak nivo higijene i medicinske nege koje je zatekao jer, prema njegovim rečima, tamo niko nema nikakvo medicinsko iskustvo niti prolazi kroz bilo kakvu obuku pre nego što počne sa radom.

Gonzales opisuje kako tamo monahinje više puta upotrebljavaju igle koje peru tako što ih samo potope u vodu, a bolesničku odeću, koja je ponekad uprljana urinom ili fekalijama, peru ručno u istoj prostoriji u kojoj, odmah pored, peru i kuhinjsko posuđe.

Uz to, pacijenti koji pate od respiratornih bolesti moraju da se kupaju u hladnoj vodi, jer jedan jedini bojler koji tamo postoji nije dovoljan ni da se jedan okupa.

"Bila je to scena kao iz koncentracionog logora u Drugom svetskom ratu", opisuje Gonzales prizore na koje je naišao.

On kaže da je svaki njegov pokušaj da podigne nivo higijene ili da obezbedi toplu vodu bio neuspešan, pri čemu je od monahinja uvek dobijao isti odgovor.

"Ovde ne radimo tako. Postupamo samo onako kako bi Isus želeo", govorile bi one.

Imamo i drugu stranu

S druge strane, Čanda Čakraborti, članica grupe lokalnih volontera u Kalkuti koja je pridružena redu Majke Tereze više od 25 godina, kaže da su sve te kritike bezvredne i da kritičari govore neistine, dok portparolka reda ističe da Majci Terezi namera nije bila da otvori "bolnicu sa pet zvezdica".

Kritičari, međutim, ukazuju da to nije prihvatljivo opravdanje budući da red dobija milione dolara donacija iz celog sveta koje bi, kažu, trebalo upotrebiti za izgradnju bolnica, škola i unapređenje rada svojih ustanova.

Šta je sa računima?

Neki kritičari, pored toga, i danas osporavaju njene dogmatske poglede na abortus, kontracepciju i razvod, a neki je optužuju i da je pokušavala da preobrati u hrišćanstvo osobe koje je negovala, što njen red opovrgava.

Sporan je čak i njen put ka svetosti, navodi Si-En-En, podsećajući da je papa Franja, da bi je proglasio za sveticu, morao da prizna dva njena čuda, među kojima izlečenje Monike Besre, koja tvrdi da ju je spasao blagoslov Majke Tereze, dok lekari i njen suprug kažu da ju je izlečila moderna medicina.

Ko je bila Majka Tereza?

Majka Tereza ​​je rođena u porodici Agnes Gonkha Bojakhiu 1910. godine u Skoplju, sada Severna Makedonija, u siromašnom domaćinstvu nakon što joj je otac umro kada je imala osam godina. Utočište je našla u crkvi i sa 12 godina odlučila da se zamonaši.

Došla je u Dablin sa 18 godina da bi se pridružila redu katoličkih sestara iz Loreta, a godinu dana kasnije u Kalkutu, sada Kalkutu, da predaje svedočenje agonije i smrti izazvane glađu u Bengalu 1943. godine – kada je mnoštvo mrtvih tela ostavljeno da leže na ulicama – ostavilo je ogroman utisak na nju, i ona je tvrdila da je Isus razgovarao s njom u vozu tri godine kasnije, dajući joj nova uputstva.

(Kurir.rs/I.M.)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track