Psiholog odgajao sina i šimpanzu zajedno na isti način: Posle 9 meseci morao da prekine eksperiment, ponašanje deteta ga je zabrinjavalo, a ovo je zaključio
Vintrop je proučavao fenomen deteta Moglija iz "Knjige o džungli". Ako bi dete u ranom uzrastu živelo sa životinjama, kasnije bi u normalnom okruženju imalo problema sa socijalizacijom i drugim aspektima normalnog života.
PsihologVintropa Keloga, sproveo je 1931. godine eksperiment koji je izazvao veliko interesovanje u naučnoj zajednici. Svrha eksperimenta je bila proučavanje uticaja okoline i životinja na razvoj i ponašanje čoveka, i da li je moguće odgajati životinju na isti način kao i čoveka.
Kelog je odlučio da od detinjstva podiže svoje dete sa bebom šimpanze. On je sproveo ovaj eksperiment u nadi da će pomoći da se otkrije koliki uticaj roditeljstvo i interakcija sa životinjama mogu imati na ljudski razvoj.
Vintrop Kelog (1898-1972) je bio poznati američki eksperimentalni psiholog koji je dao značajan doprinos u oblastima psihologije razvoja dece i životinja. U 31. godini psiholog je već bio doktorirao.
Kelog je proučavao razvoj inteligencije i ponašanja kod dece i životinja. Izveo je mnoge eksperimente da bi razumeo kako se razvija sposobnost učenja i razumevanja kod dece različitih starosnih grupa. Posebno je istraživao faktore koji utiču na razvoj govora, pamćenja i prostornog mišljenja.
Kelog je takođe proučavao reakcije pasa čiji je cerebralni korteks uklonjen, i proučavao strahove pacova i drugih životinja. Poznat je po svojim studijama o uticaju sredine na razvoj deteta. Pored eksperimenta sa bebama šimpanzi, sproveo je istraživanje sa decom koja su odrasla u različitim društvenim uslovima. Ove studije su pružile uvid u važnost roditeljstva i interakcije za razvoj dece.
Pogledajte u galeriji kako dete i šimpanza reaguju na isto postupanje roditelja:
Kelog je izveo svoj najvažniji i najpoznatiji eksperiment 1931. godine. Njegov rad je postao važan doprinos razvoju praktične oblasti psihologije.
Šimpanza Gua
Vintrop je proučavao fenomen deteta Moglija iz "Knjige o džungli". Ako bi dete u ranom uzrastu živelo sa životinjama, kasnije bi u normalnom okruženju imalo problema sa socijalizacijom i drugim aspektima normalnog života. Upravo je ova činjenica zabrinula Keloga. Želeo je da detaljnije prouči kako život sa životinjama može uticati na razvoj. Kelog je bio inspirisan člankom o “deci-vukovima” iz Indije za koje su svi mislili da nisu dovoljno inteligentna, ali po njemu, ona su se prosto adaptirala sredini u kojoj su odrasla.
Odbacujući ideju o ostavljanju deteta u divljini, američki psiholog je odlučio da uradi suprotno - da u ljudski život unese novorođenče životinje. U to vreme, on je imao malog sina, koji je postao glavna figura u eksperimentu. Vintrop se obratio Jejl centru (koji je istraživao velike majmune). Psihologu je ponuđeno da hrani bebu šimpanze (tada je imala 10 meseci, baš kao i njegov sin). Šimpanza se zvala Gua i postao je druga glavna figura u čuvenom eksperimentu.
Gua je doveden kući
Vintrop je doveo šimpanzu u kuću. Obukao ga je u odeću, dao mu igračke i stolicu za hranjenje. Glavno pravilo je da se na isti način komunicira sa detetom i majmunom. Gua se brzo navikla na život u ljudskoj porodici. Mali Donald i Gua su se sprijateljili prvog dana i nisu imali problema u komunikaciji.
Psiholog Vintrop je gledao kako njegov sin i Gua rastu. U nekim trenucima, šimpanza je čak bila ispred Donalda u razvoju. Majmun je lako naučio da jede kašikom i pije iz šolje. Svoju ljubav je pokazala kroz zagrljaje i poljupce. Posle 6 meseci, Gua je već mogla da ponovi gestove svojih ljudskih roditelja. Znala je oko 50 fraza i komandi (na primer, mogla je da pošalje poljubac). Pored toga, šimpanza je lako izvodila razne fizičke vežbe koje Donald nije mogao da ponovi.
Ovaj razvoj šimpanzi nije iznenadio psihologa, jer majmuni brzo rastu - zrelost se javlja već sa 4 godine. Donald i Gua su odgajani na identičan način, a jednom prilikom su testirane njihove reakcije na pucanj iz pištolja.
Naime, Kelog je odlučio da postavi šimpanzu i dete jedno pored drugog, okrene ih prema kameri, a zatim ispali ćorak iza njihovih leđa. Gua je reagovala na buku i potražila utehu kod svog “oca”, dok je dete delovalo zaprepašćeno, ali uglavnom neometano.
Životinja je u ranim testovima imala “dobar učinak”, ali je kasnije udarila u “kognitivni zid”, kako je opisano u studiji. Na primer, dugo vremena Gua nije mogla da nauči da ide na lonac. Kada su majmun i Donald dobili olovke, Gua nije mogla da shvati šta da radi sa njima. Ali Donald je odmah počeo da crta na papiru. Takođe je bilo jasno da životinja nikada neće naučiti da govori.
Eksperiment je iznenada prekinut
Krajem 1931, posle 9 meseci, psiholog je naglo prekinuo eksperiment. U to vreme dečak i Gua su imali godinu i po. Zašto je psiholog Vintrop tako naglo odlučio da prekine ovo neobično istraživanje, za koje je imao plan da traje 5 godina? Pretpostavlja se da je počeo da brine zbog činjenice da je njegov mali sin iznenada počeo da ponavlja mnoge akcije šimpanze. Puzao je po podu kao životinja i ispuštao čudne zvukove.
"Pre će se čovek pretvoriti u majmuna nego što će od majmuna postati čovek", došao je naučnik do ovog zaključka.
Psiholog je zaključio da postoje određene granice u razvoju šimpanzi koje on ne može da pređe. Gua je vraćen u Jejl centar.
Kritika eksperimenta
Eksperiment Vintropa Keloga iz 1931. pokrenuo je mnoga etička pitanja, piše Stil. Mnogi psiholozi su kritikovali istraživača i evo zašto:
1. Zaštita dobrobiti deteta: Korišćenje deteta u eksperimentu može izazvati zabrinutost za dobrobit deteta i negativne posledice po njegov razvoj. Pitanje bezbednosti i emocionalnog blagostanja deteta treba da ostane u centru pažnje u takvim istraživanjima.
2. Pristanak i izbor: Dete i životinja ne mogu da pristanu da učestvuju u eksperimentu. Eksperimentator mora biti siguran da istraživanje neće dovesti do negativnih posledica po učesnike eksperimenta.
3. Etički tretman životinja: Korišćenje bebe šimpanze u eksperimentu takođe otvara etičku dilemu. Važno je ispitati dobrobit i zaštitu životinje i osigurati da njene potrebe i zdravlje nisu ugroženi tokom eksperimenta. Ispostavilo se da je Gua prvo uzet u porodicu, odgajan s ljubavlju i naklonošću, a zatim naglo vraćen. Prirodno, životinja je doživela jak stres.
4. Dugoročni efekti: Pošto je eksperiment sproveden na detetu, postavlja se pitanje dugoročnih efekata ovog iskustva na njegov psihički razvoj i dobrobit. Nema dovoljno informacija o dugoročnim efektima ovog eksperimenta, ali i dalje može biti razlog za zabrinutost.
Dve godine nakon eksperimenta, Gua je umro u Jejl centru. Prema nekim izveštajima, Donald je izvršio samoubistvo u 42. godini.
(Kurir.rs/ M.F.)
Da li je ovo dokaz da smo nastali od majmuna?
ZELENSKI ODBIO DA POTPIŠE TRAMPOVU PONUDU: „Taj dokument nije spreman, ne štiti Ukrajinu“! Poljski premijer uputio HITAN apel Evropljanima (VIDEO)