ISPOVEST KRALJICE NOĆI: Spasla sam 5.000 brakova i ponosna sam na to!

Rekla je da je tokom godina rada sretala mnoge poznate muškarce koji dođu po svoju uslugu, ali da su uvek u strahu da će neka od žena kojoj su bili klijenti prodati priču novinarima. Takođe, najveći deo muškaraca koji su plaćali usluge bili su ili oženjeni, ili nevini

Karijeru je započela najprije kao striptizeta i plesačica nakon što je dala otkaz na poslu sekretarice, zatim je ušla u prostituciju, a zatim postala i vlasnica bordela koji je vodila 14 godina. Danas tvrdi da je upravo zahvaljujući njoj spaseno preko 5.000 brakova. Kaže kako ima lepe uspomene koje dolaze uz posao kojim se bavila i da je ponosna na njega, a danas sudjeluje u kampanjama koje se bore za legalizaciju prostitucije u Engleskoj.

Ispričala je kako nikad zapravo nije mislila da će ući u ovaj posao, ali na kraju se u bordelu koji je vodila brinula o stotinama klijenata dnevno, a među imenima je bilo i onih sa "A liste", odnosno poznatih i bogatih ljudi.

Njena majka je zapravo htela da Vivijen postane glumica, a ova ‘kraljica bordela’ odgajana je u židovskoj porodici. Na kraju je radila u poslu u uredu, sa stabilnim radnim vremenom od 9 do 17, i tokom jedne pauze s kolegama je posjetila obližnji klub s plesačicama.

Tada je pomislila kako bi bilo puno uzbudljivije raditi tako nešto i plesati u krilu, pa se obratila menadžeru kluba i ponudila se za taj posao. On ju je odmah prihvatio. Tri godine kasnije počela je nuditi seksualne usluge klijentima za koje je plesala kako bi zaradila dodatan novac ‘sa strane’.

U jednom od takvih klubova čak je upoznala i muža, s kojim je bila u braku do njegove smrti. Preminuo je od tumora 1987. godine. Njen suprug igrao je za Vest Ham, a i sam je otvarao klubove.

"Tada je očekivao da takođe radim tamo jer sam ionako prodavala svoje telo, i da zaradim najviše što mogu, što sam i učinila", ispričala je Vivijen.

"Iako mnogi osuđuju bavljenje prostitucijom i odnos koji smo imali suprug i ja, meni je to samo davalo moć. Dobijete neki osećaj moći, bez sumnje. Dobijete užitak bez da osećate obavezu, zabavljate se jer se u tome uvek uživa i budete plaćeni za to. Jednom kad odu, ne moraju se više vratiti i vi budete dobro nagrađeni za seks koji najčešće bude dobar", ispričala je.

Rekla je da je tokom godina rada sretala mnoge poznate muškarce koji dođu po svoju uslugu, ali da su uvek u strahu da će neka od žena kojoj su bili klijenti prodati priču novinarima. Takođe, najveći deo muškaraca koji su plaćali usluge bili su ili oženjeni, ili nevini. Bila je jedna od prvih koja je otvorila bordel u Engleskoj, i to 1995. godine, i otvoreno nudila ovakve usluge.

100 mušterija dnevno
"Imala sam 28 devojaka. Bilo je tu žena iz Rusije, Brazila, Italije", kaže Vivijan koja naglašava da je sve vodila profesionalno.

"Sve su mi morale pokazati potvrdu da nemaju spolno prenosive bolesti, da su zdrave i imaju važeći pasoš", rekla je i ispričala kako su djevojke bile od 18 godina do žena u 40-ima. Dnevno je imala oko 100 mušterija, a primijetila je da su muškarci, mlađi i stariji, uglavnom htjeli žene svojih godina. Svaka prostituka bi morala platiti "najamninu" za sobu u koju ulazi s klijentom, a ostatak je njena zarada. Klijenti su po dolasku odabrali uslugu koju su htjeli koja je bila na svojevrsnom ‘meniju’, i tamo su stajale i cene.

Borba za legalizaciju prostitucije u Engleskoj
"Bilo mi je bitno da pre ulaska plati najam, a koliko će ona zapravo unutra zaraditi i dobiti još, to nije bila moja stvar", kaže bivša madam Vivijen.

Međutim, 2009. godine došao je kraj njenom bordelu, jer je policija izvela raciju i zatvorila ‘kuću’. Nakon suđenja morala je odležati 6 meseci u zatvoru zbog vođenja bordela, odraditi 150 sati društveno korisnog rada uz uvetnu kaznu od 12 meseci. Tada je odlučila prestati sa ovim poslom i fokusirati se na borbu za legalizaciju prostitucije u Engleskoj.

Dejli mejl