Prema istraživanju okolina je glavni faktor koji utiče na to da deca s emotivnim problemima jedu previše ili prestanu, odnosno rezultat je roditeljskog ponašanja - davanja uznemirenoj deci njihove omiljene hrane kako bi se umirila.

Radi se o kompleksnim mentalnim problemima koji nikad nemaju samo jedan uzrok, ranija istraživanja su utvrdila da postoji kod nekih ljudi genetska predispozicija za razvoj poremećaja u ishrani.

"Umesto da pronađu pozitivnije strategije kako bi regulisali dečije emocije oni koriste hranu", navodi predvodnica istraživanja.

profimedia0093509343-dete.jpg
Profimedia 

"Sklonost prejedanju kao odgovoru na negativne emocije mogla bi biti faktor rizika za razvoj pretilosti. A emotivno prejedanje ili prestanak uzimanja hrane mogu biti važni u razvoju poremećaja ishrane poput anoreksije ili kompulzivnog gutanja hrane. Razumeti kako se te sklonosti razvijaju ključno je jer pomaže naučnicima da daju savete kako ih spriečiti ili promeniti i na šta se usmeriti u budućim istraživanjima", kaže ona.

U okviru istraživanja, praćeno je 398 britanskih blizanaca od kojih je polovina potekla iz pretilne porodice. Roditelji su ispunjavali upitnike o prehrambenim navikama dece i njihovim emotivnim stanjima. S obzirom na to da su rezultati pokazali da nema razlika između jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca naučnici su zaključili da problemi nisu rezultat genetike nego uticaja okoline.

profimedia0173871199.jpg
Profimedia 

Dr. Lulin kaže kako su utvrdili da se sklonost tešenju hranom razvija u predškolskom uzrastu i stoga u tom razdoblju treba davati roditeljima jasnije savete o tome kako se ponašati kako bi pomogli deci kad su uznemirena.

Doktor savetuje da umesto da ih se umirujete hranom, treba razgovarati otvoreno o njihovim osećanjima a mlađu decu treba zagrljajima umiriti.

Kurir.rs/BBC, Foto: Profimedia