Nadutost i svakodnevni osećaj neprijatnog pritiska u stomaku jedan je od najčešćih problema sa kojima se svakodnevno susreću pacijenti i gastroenterolozi. Sa prof. dr Tomicom Milosavljević, specijalistom interne medicine, supspecijalistom gastroenterohepatologije, razgovaramo o uzrocima, simptomima i praktičnim savetima kako ublažiti nadutost.

Funkcionalni poremećaji se danas, u najkraćem, razumeju kao poremećaji koji se tiču narušenog odnosa mozga i stomaka. Ovaj narušeni balans prouzrokuje prisustvo niza hroničnih tegoba, uprkos tome što nema jasno uočljivih poremećaja. Funkcionalno nadimanje karakterišu: dugotrajniji osećaj punoće u stomaku, osećaj koji pacijenti najčešće opisuju kao snažan pritisak; osećaj zarobljenog gasa, tzv. nadimanje; koje nekada može biti praćeno i objektivno merljivim povećanjem obima trbuha, tzv. rastezanjem.

Ove tegobe svakodnevno pogađaju najmanje jednu trećinu populacije odraslog stanovništva. Takođe, funkcionalni poremećaji su statistički mnogo češći i prisutniji od čira, kamena, tumora i drugih organskih bolesti.

Kako se postavlja dijagnoza? U praksi se, prvenstveno, mora isključiti mogućnost da je uzročnik neprijatnih simptoma na koje se pacijenti najčešće žale, neko organsko oboljenje. Tek kada se isključe svi organski uzroci tegoba, možemo govoriti o postojanju funkcionalne nadutosti, subjektivnog osećaja koji je često povezan sa objektivnim rastezanjem stomaka. U praksi, funkcionalna nadutost može biti jedini ili glavni problem ili se, sa druge strane, može preklapati sa drugim kao što su zatvor, sindrom nervoznog creva ili funkcionalna dispepsija.

unutrasnja-fotografija.jpg
Promo 

Kako dolazi do nadimanja i rastezanja trbuha? Precizni mehanizmi i uzroci za nastanak nisu do kraja jasni. Kreću se od onih vezanih za povećan sadržaj gasova, vazduha, vode i fekalnog materijala u crevima, preko gojaznosti, rezličitih promena u sastavu crevne mikrobiote, sve do onih koji se tiču psihološkog komorbiditeta, a među njima je primaran — stres.

Kako možemo ublažiti tegobe? Na prvom mestu, pažljivo se razmatra povezanost pojava tegoba i konkretnih navika u ishrani. Neke vrste hrane ili, preciznije, komponente namirnica, najčešče: mlečni proizvodi, pšenica, masti, vlakna, slabo svareni i apsorbovani ugljeni hidrati, ali i same promene u navikama pražnjenja creva mogu dovesti do pogoršanja.

Takođe, treba odmah ispitati i obratiti pažnju na alarmantne znake kao što su: nagli gubitak težine, rektalno krvarenje, anemija i slično. Tek nakon ispitivanja i isključivanja uzročnika u vidu organskih oboljenja i preklapanja sa drugim poremećajima, pristupa se tretmanu, prilagođenom specifičnostima svakog pacijenta i težini tegoba koje se javljaju. Ovakav pristup je važan, zbog toga što je osobama sa blagim funkcionalnim nadimanjem, nekada dovoljno samo objašnjenje procesa i najobičnije ohrabrenje.

Svakako, uloga higijensko dijetetskog režima predstavlja jedan od najznačajnijih koraka u kontrolisanju tegoba, pa se uvodi rano. Glavni cilj ovakve terapije je da se što preciznije utvrdi na koju vrstu hrane je pacijent netolerantan, čime se utiče na prekomerno stvaranje gasova koji se često javljaju kao direktna posledica prekomernog varenja.

U ublažavanju tegoba i smanjenju prekomerne količine gasova uspešno mogu pomoći i određeni preparati. Ono što bih istakao su zaključci velikog broja studija u kojima je dokazano da patentirani soj Lactobacillus plantarum 299v smanjuje produkciju gasova, kod čak 95% pacijenta, čime se nadimanje značajno ublažava.

Promo tekst