Litijumska groznica trese Evropu. Trenutno se u Evropi aktivno radi na 21 projektu eksploatacije litijuma od Portugala do Finske, pa do Velike Britanije i Češke. Motivi su jasni. Treba izbeći kinesku dominaciju u sferi rudarenja i prerade litijuma i drugih kritičnih metala i tako stvoriti autonomnu evropsku sirovinsku bazu neophodnu za naučno-tehnološke inovacije, pre svega, u industriji automobila. Iako Srbija poseduje litijum, njenu javnu scenu „trese“ jaka „antilitijumska groznica“.

Nakon masovnog „revolucionarnog“ skupa, čiji je epilog bilo igranje društvenih igara na železničkoj pruzi, te skromno posećenog antilitijumskog zbora ispred RTS, usledila je zakonska inicijativa za skupštinsku raspravu uz zahtev za moratorijum na iskopavanje i preradu litijuma i bora. Jasno je da je politička meta projekat „Jadar“ kompanije „Rio Tinto“. Reč je o kompaniji koja planira najveću direktnu stranu investiciju u Srbiji u vrednosti od milijarde evra, prisutnoj u našoj zemlji 23 godine.

„Sporni“ mineral jadarit koji sadrži litijum karbonat i borate, otkriven je pre tačno dvadeset godina u vreme kada je sadašnja opozicija bila vlast. Pre dvadesetak godina, „Rio Tinto“ nije istraživao područje Jadra da bi napravio dokumentarni film o prirodnim bogatstvima Srbije. Znala je tadašnja vlast da otkriće jadarita znači i realno otvaranje rudarskog kompleksa za eksploataciju i preradu rude. Štaviše, izdate su dozvole za dalja geološka istraživanja, podešavani zakoni i kreirane strategije razvoja rudarstva prema očekivanjima ovog investitora.

Ustavne, zakonske i praktične garancije zaštite zdravlja i životne sredine se podrazumevaju kako u pozitivno-pravnim aktima Republike Srbije, tako i u Memorandumu o kritičnim sirovinama, baterijama i električnoj auto-industriji, koji su potpisali Srbija i Evropska unija, i baterijskom pasošu koji na tržištu EU važi od 2027. godine.

Budući da „Rio Tinto“ namerava da bude akter u evropskom projektu autonomnog sticanja kritičnih sirovina i minerala, sledi da principi njihovog rudarenja i poslovanja uopšte nužno uključuju visoke ekološke standarde pozitivnog zakonodavstva Srbije i EU.

Stoga, opoziciono pozivanje na član 47. Ustava Srbije u kontekstu zahteva za izmenom Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima je suvišno i nepotrebno, budući da su sve ustavne kategorije o zaštiti zdravlja i prirode uključene u pozitivne pravne norme Srbije i direktive EU. Budući da tehnički nema mogućnosti pojave sumpornih kiša, niti bilo kakvog drugog oblika izlivanja sumporne kiseline u pogona za preradu jadarita, ne postoji ni obrazloženjem agresivno pretpostavljena opasnost po zdravlje ljudi i prirodni svet (zemljište, vazduh i vodu). Jednostavno, javno dostupna dokumentacija o projektu „Jadar“, činjenički protivreči obrazloženju u prilog opozicionih izmena zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima.

I najzad, prema zvaničnim podacima relevantnih geoloških institucija naše zemlje, Srbija nema deset nalazišta litijuma. Iz činjeničke neutemeljenosti obrazloženja predloga za izmenu Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanja, sledi da cilj opozicije nije borba za zdravlje ljude, čist vazduh, zemlju i reke. Konkretno, antilitijumska zakonska inicijativa samo je usputna u kreiranju političke krize u državi u zlo doba Kurtijevog terora na Kosovu, regionalnih političkih turbulencija i bezbednosnih rizika u Evropi.

Uostalom, glavni pokretač „ekoloških“ inicijativa, lider SSP Dragan Đilas, u intervjuu TV Nova S, tvrdi da su Srbiji neophodni vanredni izbori po ODIHR uslovima, referendumska kampanja na temu litijuma i, razume se, najšira opoziciona koalicija nalik DOS.

Dakle, nije bitna ekologija. Potrebno je „pogonsko političko-medijsko“ gorivo za „talasanje“ na ulici i povremeno u Skupštini Srbije. Sve pobrojano jesu potrebe i očekivanja opozicije. Ne bih rekao da nije legitimno, ali nije ni naročito zrelo. Srbiji je potreban odmor od „večitih“ političkih igara i iščekivanja nekih „novih izbora“.

Ali ko zna, možda Đilasu, oko izbora, Vučić izađe u susret.