ZBOGOM BORO: Budi sada u miru sa svima kojima te zla životna sudbina bacila u ralje i samlela

Novinar i publicista, jedno od najvećih imena jugoslovenskog novinarstva, Boro Krivokapić, preminuo je 12. novembra u Beogradu u 69. godini, a povodom njegove smrti poznati novinar iz Crne Gore Željko Ivanović je objavio tekst koji prenosimo u celosti:

I počivaj u miru. Koji, u tom svetu bar, vlada među četnicima i partizanima, među bjelašima i zelenašima, među Srbima sa dna kace i budžetskim Crnogorcima sa Milovog kanabea, među tvojim patriotama i našim izdajnicima. Budi sada u miru i sa mafijašima, slugama i gospodarima, koje ćeš tamo zateći, ali i sa ovima koje si nam ovde ostavio, a kojima te zla životna sudbina bacila u ralje i samlela. Iako si ih, znam, negdje u dubini duše duboko prezirao

Nakon referenduma, prema predanju, Krivokapić usmeno, a onda pisanim putem, pokušava ubediti oca nacije da se povuče i uđe u istorijske udžbenike.

Epilog će biti njihov raskid i Đukanovićeva kazna u vidu zaborava. Nije Boro jedini koji je nakon političkog pada skrovište ili nadu video u Vijestima. U tom periodu Krivokapić je istinski lucidno definisao problem države: “Crna Gora ne može preživeti pohlepu braće Đukanović”. Počeo je da piše, izdali smo i jednu njegovu brošuru, da bi 2012. ponudio da završi delo o Crnjanskom za koje bi Vijesti platile ozbiljan honorar. In advance. Nažalost, napadnuti fizički i finansijski, na izmaku snaga, nismo mogli da mu izađemo u susret. To je za nas tada bio astronomski iznos. Što sam mu i rekao na našem posljednjem sastanku, u hotelu Palas u Petrovcu. Više se nikad nismo sreli.

Sve što se kasnije dešavalo sa Krivokapićem videli ste u “Živoj istini” ili pročitali u “Pogrebi”. Ko je imao stomak za to. Bio je to njegov tragikomični lament nad sopstvenim porazima koje će spin doktor, Grk Drale, nazvati “polemičkim tekstovima”. Da budem ironičan, oni su to možda i bili. Potrošeni i poraženi Boro, kako je samog sebe opisao još davno, u jednom intervjuu RTCG, u obračunu sa onim nekadašnjim i najboljim. Đukanovićev Krivokapić u polemici sa beogradskim Borom. Što je život... Boro koji je nekada u Titovoj Jugoslaviji branio Krležu, Kiša, Bulatovića, Pekića, sada u Milovoj Crnoj Gori pravi i potpaljuje lomače za lidere opozicije, nezavisne medije i ponekog stranog diplomatu. Koji bi se usudili da kritikuju Šefa i stanje u zemlji. Tužan epilog kome su osim samog Krivokapića kumovali i svi oni koji se ovih dana oprostiše od njega.

Jer dok je Krivokapić brao lovorike u Beogradu, ovaj mali Vuković, naslednik Miga Stijepovića, sa tute i s lizalicom u ustima, gledao je strica Miška kako sumanuto trči za Titovom štafetom po Podgorici. Lomača za Kiša je bila nepoznanica za čitavu familiju. U isto vreme, Milo je zarađivao prvi milion na trafici u Herceg Novom, dok je Grk Drale čekao da ga tata zaposli u Ministarstvu inostranih poslova. Što je i učinio, da bi ga Milo nakon AB puča šutnuo na ulicu. Znali su i Milo i Drale da je magarac domaća životinja, ali pojma nisu imali kako je Bule pričao Boru o stvaranju i petla i magarca. Nejaki Filip je počinjao karijeru advokata sanjajući da će ga jednog dana Momir angažovati za svog zastupnika. A kasnije Milo preuzeti za najamnika.

Sudbina se, dakle, grubo poigrala sa Krivokapićem. Zato je, bar sada, zaslužio da počiva u miru... Koji na onom svetu vlada među četnicima i partizanima, među bjelašima i zelenašima, među Srbima sa dna kace i budžetskim Crnogorcima sa Milovog kanabea, među Borovim patriotama i našim izdajnicima. Zbogom, Boro, budi sada u miru i sa mafijašima, slugama i gospodarima, koje ćeš tamo zateći, ali i ovima koji te ovih dana prate i slave, a kojima te zla životna sudbina bacila u ralje i samlela. Iako si ih, znam, negde u dubini duše prezirao.

(Kurir.rs/Vijesti.me, Željko Ivanović)