U srpskom narodu postoje brojni običaj. Gotovo za svako veće dešavanje postoje posebna "pravila". Ne zna se ko ih je tačno izmislio, ali generacijama se primenjuju. Bilo da se radi o običaju za rođenje deteta, svadbu, preseljenje u novi dom, polazak na put, sahranu .. za sve to ima namenjen određen običaj.

shutterstock-503645800.jpg
Shutterstock 
Običaji za sahranu se razlikuju od kraja do krajafoto: Shutterstock

Jedan od njih je poseno privukao pažnju. Odnosi se na spremanje tela pokojnika u sanduk. Već ste sigurno čuli da se telo upokojenog nikada ne stavlja u sanduk bez ponekih određenih predmeta za koje je za života bio posebno vezan. Međutim, zbog čega se sve češće stavlja i novac?

Osim pripreme pokojnika, često se pominje i šta se stavlja u sanduk pokojnika na sahrani. Tu se uvek dolazi do raznih stavova. Sveštenici za sve ove običaje imaju samo jednu reč – paganizam. To ne sprečava ljude u svim našim krajevima da u sanduk pokojnika stave određeni predmet “da mu se nađe”.

Običaj "darivanja novca" potiče iz Grčke

shutterstock-763141177.jpg
Shutterstock 
Zašto se pokojniku u sanduk stavlja novacfoto: Shutterstock

Običaj darivanja novca pokojniku je prisutan u skoro svim krajevima regiona. Istorija pokazuje da su novčićima darivani i pokojnici u ranim krajevima antičke Grčke. Na primer, spisi pokazuju da se tada na oči preminulog stavljao novčić kako bi mogli da pređu reku Stiks. Pomenuti prelazak reke, prema verovanju Grka, bio je moguć samo u čamcu koji je vozio Flegije. Upravo bi novčićima pokojnici plaćali njima uslugu.

Do dana današnjeg se običaj darivanja pokojnika novcem zadržao kod nas. Nema sumnje da je nastao iz sličnog uverenja kao i kod starih Grka, jer se na taj način plaća prelazak u zagrobni život. Danas, kada pogledamo troškove sahrane, ovaj običaj može biti i praktičan. Na taj način porodica i prijatelji mogu da pomognu porodici pokojnika. Za razliku od cveća koje je relativno novi običaj, novac se od davnina donosio pokojniku u sanduk.

(Kurir.rs/M.J)

Bonus video:

Kurir televizija STARI OBIČAJI PONOVO ZAŽIVELI U VOJVOĐANSKOM SELU ĐURĐIN