Da li je neko mogao da zamisli kako će u SAD atentat postati normalno sredstvo u političkoj borbi? Zemlja slobode govora, vrhunske demokratije, zemlja u kojoj je sloboda političkog opredeljenja maksimalno zagarantovana, gde se građanin pita, gde sve pršti od novinarskih sloboda... Mislim, tako su nas decenijama učili. Kad ono, ako se kojim slučajem dogodi da Donald Tramp pretekne ovu kampanju, to će biti najveći uspeh u predizbornoj kampanji za 47. predsednika SAD. Dva puta do sada, to je ono što je zvanično, Tramp je za dlaku izbegao da se preseli na nebo. Priča se da je pokušaja njegovog smaknuća bilo još nekoliko, ali valjda je u zemlji slobode korektno da se o tome ćuti. Dakle, neko je odlučio da Trampa po svaku cenu spreči da se vrati u Belu kuću i nemojte da vas iznenadi ukoliko se u toj nameri uspe. Tramp po cenu svega, pa čak i građanskog rata, ne sme da postane predsednik SAD.


Zabrinjava reakcija medija u SAD, pa i u čitavom zapadnom svetu, na pokušaje Trampovog skraćenja za glavu. Gotovo po direktivi, gomile botova Demokratske stranke širom društvenih mreža šire priču kako je to Tramp inscenirao događaje, pa sve do toga da se zapravo ništa nije ni dogodilo i da je priča o pucnjavi lažna. To što ga je u Pensilvaniji ludak upucao u uvo i samo Božjom milošću promašio za dlaku, nije mnogo bitno. Bitno je ubediti narod da je Tramp sam doveo atentatora da ga cilja u uvo. Posebno je zanimljiva teza kako je Tramp zapravo sam kriv za sve ono što mu se događa, jer je pričao kako su ga pokrali 2020. na izborima, pa je tako navukao ludake na sebe. No, s druge strane, takvim ponašanjem šalje se i otvorena podrška atentatima na svakog ko se ne uklapa u sistem liberalne demokratije i njenog sistema vrednosti.

Suština je da se ohrabre potencijalni levoliberalni šizofrenici da upucavaju protivnike i da je njihov čin zapravo herojski, jer su smakli remetilački nacionalistički faktor koji afirmisanjem tradicionalnih vrednosti urušava njihovu sveopštu slobodu. Pogledajte samo razliku u mitinzima Trampa i Kamale Haris kada se ohrabri da neki skup održi. Kod Trampa dolazi ona tradicionalna porodična Amerika. Ljudi koji su verujući, koji drže do porodičnih vrednosti, koji poštuju svog komšiju, prijatelja, familiju... Kod Kamale dolaze raznorazne nakaze, manjinske grupe pedera, lezbijki, transvestita, satanista svih mogućih vrsta, ljudi koji preziru porodicu, koji neće potomstvo, koji smatraju da je sebičan i egoistični način života vrhunac slobode.

Da bi sačuvali to ludilo koji oni nazivaju slobodom, spremni su da naude svakom ko se suprotstavi takvim nakaznim vrednostima, po cenu likvidacije protivnika. Zato priča o pokušajima ubistva Donalda Trampa nije gotova i slobodan sam da iznesem uverenje da će se do kraja kampanje svim silama potruditi da ga eliminišu i da uvedu kao normalnu pojavu širom sveta da se prema protivniku kao uobičajeno sredstvo može koristiti i metak.


Na našu žalost, likvidacija političkih protivnika postaje normalna pojava, koja će se opravdavati težnjom da se sprovedu revolucionarne ideje o sveopštoj slobodi individue koja ima pravo da bez ikakvog limita živi kako joj se prohte, ugrožavajući čak i prava drugih ukoliko to poželi.
Svet ulazi u apsolutno ludilo.